Trening Vs. Povrede

Bilo kakva vrsta treninga, a pogotovo onaj s velikim opterećenjima, nisu aktivnosti bez rizika. Nekada sasvim slučajno, nekad s namjerom, prelazimo svoje granice i tu možemo naići na jednog nesretnog suputnika mnogih vježbača – povredu!

U ovom ćemo članku proći kroz tri točke vezane uz optimalan trening, ali i izbjegavanje opasnosti povrede.
1. Prisutnost
Ako nisi prisutan na treningu, ne možeš se ni za*ebat!
Da, nije to. Iako i gornja teza stoji, ovo je ipak tekst rezerviran za one koji žele otići na sve svoje treninge, ili barem veliku većinu. No, što s onim danima kada odemo na trening, a nismo baš “tamo”? To zapravo znači da se uzdamo u vlastito mehaničko odrađivanje treninga. Dovoljno ste puta odradili neke pokrete da ne mislite kako je nužno baš svaki trening napraviti glavom. Tu se svi zeznemo. Svaki izostanak fokusa, odnosno koncentracije tijekom treninga drastično povećava mogućnost povrede. Nekada je dovoljan tek jedan nespretni trzaj ili malo mahanja viška. Kada se takvo nešto dogodi, obično sami sebi kažemo – eh, da sam barem malo mislio. Ljudi se znaju sprdati da je trening bezglava aktivnost, ali bez te glave sve je u opasnosti.
 
2. Prepoznavanje „dobrih ideja“
Prije par dana, na svojem Facebook profilu Calum von Moger objavio je nesretnu vijest da je povrijedio biceps. Takav je sport i zna se dogoditi, ali vjerojatno se ne bi dogodilo da je mladi Calum prepoznao koliko je samo mudra njegova ideja. Za potrebe simpatičnog videa, pokušao je, zajedno s Chrisom Bumsteadom, podići u biceps pregibu oko 180 kg. Mnogi od nas, iz vrlo širokog dijapazona razloga, izvučemo jedan ne baš tako pametan pa onda, njime motivirani, krećemo raditi kojekakve bedastoće. Ako vam mali glas u glavi govori da možda nemate najbolju ideju na svijetu, poslušajte ga jer i male gluposti mogu imati velike posljedice. Calumu želimo brz oporavak.
 
3. Poštujte svoje tijelo
Prije par godina, meni bi osobno ovo zvučalo kao stavka koju treba preskočiti. Rekao bih si da nisam glup i da svakako poštujem svoje tijelo. Naravno, nisam to radio. Poštovati svoje tijelo ne znači diviti se nekim njegovim mogućnostima i naširoko ga hvaliti, već i razumjeti njegove brojne potrebe. Ilustrirao bih to jednostavnim primjerom u kojem vježbač vidno umoran i pod jakim upalama i dalje forsira još jedan trening. Postoji točka opadajućih prinosa, a postoji i ona samoubilačkih ideja. Ako osjetimo „u kostima“ da se nismo dovoljno oporavili i da nam je odmor potreban, a i dalje odlazimo u teretanu, ne smijemo se zavaravati da poštujemo tijelo, već budimo iskreni i recimo da hranimo ego. (Luka Kuhar/proteka.hr)