Jedna grupa mišića vam zaostaje, šta uraditi?

Mišićni disbalans ili jednostavno asimetrija razvijenosti mišićnih partija, pojava je s kojom se suočava svaka osoba u manjoj ili većoj mjeri, a na koju nisu imuni čak ni bodybuilding šampioni.

Ono što u svjetlu tog problema pravi razliku između uspješnih i neuspješnih, jeste sposobnost umanjivanja i izjednačavanja razlika između slabije i bolje razvijenih grupa mišića. U pravilu postoji nekoliko načina efikasne borbe protiv disbalansa i njih ćemo navesti u nastavku teksta.

Poboljšanje konekcije uma i mišića

Direktna stimulacija mišića je uslov njegovog rasta, a najveće umijeće je upravo u tome kako stimulisati svaki pojedinačni mišić i samim tim pokrenuti njegov rast. Ključ je u konekciji uma i mišića i osjećaju rada svakog od njih tokom cijelog pokreta od istegnutosti do kontrakcije. Kontrolu mišića i snagu konekcije um-mišić treba vježbati, a uvijek je odlična ideja vježbanje poziranja pred ogledalom, tako se tačno može vidjeti zatezanje svakog mišića i samim time poboljšati njegova kontrola.

Puni opseg pokreta pri izvođenju vježbi

Kada se izvodi pravilni, puni opseg pokreta, mišić pod tenzijom prolazi i kroz svoje najjače, ali i najslabije dijelove i tako jača sve karike na lancu. Mnogi vježbači ne uspijevaju izvesti puni opseg pokreta jednostavno zbog toga što se fokusiraju na rad sa što većim težinama, umjesto da fokus stave na pravilnost izvođenja pokreta i sam osjećaj u mišićima.

Popravljanje držanja izvan i u teretani

Loše držanje je čest razlog pojave asimetrije u razvijenosti mišićnih partija. To se prvenstveno odnosi na povijenost leđa i izbačenost ramena naprijed, kao tipične probleme lošeg držanja o kojim se stalno mora voditi računa i prije svega umno raditi na njihovom konstantnom ispravljanju sve dok pravilan položaj ne postane navika. Loše držanje prilikom izvođenja vježbi je naročito veliki problem, pa se u teretani posebno treba obraćati pažnja na to.

Spoznavanje aktivnog opsega pokreta

Treniranjem iza tačke kontrole mišića i aktivnog opsega pokreta nad kojim je moguće držati punu kontrolu, znači direktnu otvorenost ka eventualnim povredama, kao i prestanak rada mišićne partije kojoj je namijenjena vježba koja se izvodi. Čisti primjer toga je spuštanje šipke na bench potisku nekih 5 centimetara od doticanja prsa, tada se osjeti snažna tenzija na ciljanom mjestu – pectoralisima, dok spuštanje par centimetara niže već znači okončanje tenzije na prsima, ali i prebacivanje snažnog neugodnog pritiska na ramena.

Veća frekvencija treninga

Da bi se jedna grupa mišića ciljano potakla na razvoj, često je potrebno češće stavljati pod izazove. To znači da bi zaostajuće mišićne partije trebalo vježbati dva do tri puta sedmično.

Vježbanje zaostajućih grupa mišića prvih

Još jedan odličan trik koji pomaže razvoju zaostajućih mišićnih partija bi bio taj da se one kao najslabije karike vježbaju prve i sa najvećom posvećenosti. Kada se trening primiče kraju, nivoi raspoložive energije su najniži, tako da to nije baš dobro vrijeme za tempiranje rada na zaostajućim grupama mišića.

Dovoljno odmora

Druga krajnost kod neuspjeha u razvoju određenih mišićnih partija jeste previše čest rad na njima i hronični umor i pretreniranost kao konačna posljedica. Neki od najvećih bodybuildera su podsjećali na ovaj problem kao na nešto što definitivno nije mit, te da je uglavnom izgradnji mišića potrebno pristupiti pametnije, a ne samo brutalnije. Zbog toga bi tri treninga iste mišiće partije u toku jedne sedmice trebala biti maksimum preko kojeg ne bi trebalo ići. (body.ba)