Timski sportovi s loptom, poput nogometa i ragbija, izuzetno su naporni. Nijedno prethodno istraživanje nije sistematski pregledalo odnos umora i oporavka s ovim sportovima. Upravo zato je cilj nedavne studije bio istražiti oporavak tijela nakon utakmice.

28 studija bilo je uključeno u analizu. Najčešće korištenje mjere performansi bili su skok s pripremom i testovi sprint-a.

CMJ( counter-movement jump) ili skok s pripremom, je pokret koji se koristi gotovo u svakom sportu. Sportista može izvoditi CMJ kada ide u skok u košarci, prima loptu u fudbalu , napravi blok u odbojci i slično. CMJ predstavlja eksplozivno produženje kukova, koljena i gležnja. Upravo ovi skokovi se koriste kao način provjere motoričkih sposobnosti sportista.

Šta su istraživači otkrili?

CMJ uglavnom je pogođen 12 do 24 sata nakon meča. U odnosu na druge sportove, čini se da košarka najviše utječe na CMJ. Performansi sprinta najviše su pogođeni nakon nogometne utakmice, u odnosu na druge sportove.

Iako se u većini slučajeva pokazalo da se ovi markeri performansi ( CMJ i sprint) vraćaju na početne vrijednosti u roku od 48 sati, kod nekih sportista primijećeno je duže vrijeme oporavka, tačnije 72 sata za CMJ, i 96 sati za sprint. Važno je naglasiti i da je vrijeme potrebno da normalizaciju ovih mjera performansi ovisilo o razini spremnosti sportista, te da se aktivnijim sportašima razine ovih komponenti oporavljaju brže, od onih s nižim nivoima fizičke spremnosti.

U nekim istraživanjima koja su obuhvatila ovaj sistematski pregled, najčešće su korišteni biohemijski markeri kreatina, kortizola i testosterona u krvi. U nekim istraživanjima, nivoi kreatinina su se vratili na početne vrijednosti 42, 48, 72 ili 120 sati nakon meča. Najbrži povratak na početne nivoe pokazao se u sportovima poput nogometa i ragbija. Razlog za ovo je vjerovatno veći napor visokog intenziteta koji se izvodi za vrijeme utakmice, kao što su ubrzanje, usporavanje, trčanje i ukupni volumen trčanja.

Također, čini se da kortizol dolazi do vrhunca odmah nakon meča i vraća se na početnu vrijednost u različitim vremenskim periodima. Različiti nalazi mogu se pronaći u promjenama testosterona nakon utakmice. Ipak, čini se da se razine testosterona smanjuju nakon utakmice, a zatim se povećavaju u dužim razdobljima oporavka.

Rezultati ovih istraživanja pokazuju da je potrebno oko 48 sati nakon meča da sportaš oporavi svoje sposobnosti performansi, i do 72 sata kako bi se određeni biohemijski markeri oporavili. Ovi nalazi su važni jer pokazuju da, iako sportaši mogu povratiti performanse (npr. brzinu trčanja) 48 sati nakon meča, to ne znači da se mogu potpuno oporaviti sa stajališta oštećenja mišića.

Stoga bi sportašima u određenim periodima tokom sezone trebalo omogućiti da se u potpunosti oporave, ili barem trebaju primijeniti strategije za ubrzanje oporavka kako bi se izbjegao akumulativni umor. Sportaši moraju biti potpuno svjesni (pogotovo nogometaši koji igraju 90 minuta) da im je potreban duži period oporavka prije naredne utakmice. (body.ba)