Prednji križni ligament (ACL): ruptura i prevencija!

Križni ligamenti najbitniji su ligamenti u koljenskom zglobu, a prednji križni ligament (ligamenta cruciata anterior – ACL) posebno je važna karika u stabilizaciji koljenskog zgloba. Križni ligamenti zovu se tako jer se križaju povezujući natkoljeničnu kost (femur) sa goljeničnom kosti (tibia) te na taj način, prateći pokrete u zglobu, osiguravaju stabilnost dajući unutarnju čvrstoću koljenskom zglobu.

Fukncija i povreda ligamenata
Prednji križni ligament sprečava prednju translaciju koljenskog zgloba, odnosno klizanje ili pomicanje potkoljenice prema naprijed u odnosu na natkoljenicu, dok stražnji križni ligament radi suprotno, sprečava translaciju potkoljenice u odnosu na natkoljenicu prema natrag. Upravo zbog činjenice da ova dva ligamenta direktno povezuju dvije kosti i da nemaju nikakvu drugu zaštitu oko sebe osim vlastite čvrstoće i funkcije aktivnih stabilizatora, kada dođe do trenutka da sila koja se prenese na koljeno bude prejaka za aktivne stabilizatore ili oni nemaju odgovarajući i pravovremeni odgovor na nju, u sportskim aktivnostima vrlo često dolazi do preopterećivanja i ozljeđivanja jednoga od križnih ligamenata, s tim da se češće ozljeđuje prednji križni ligament.
Sama činjenica da vremenski za povratak od rupture ACL-a treba otprilike 6 mjeseci i da je proces same rehabilitacije dosta složen govori o ozbiljnost ozljede ACL-a.

Neki od uzroka ozljeđivanja ACL-a su nesrazmjer i disbalans u snazi prednjih i stražnjih mišića natkoljenice, odnosno jači m. quadriceps od skupine mišića hamstringsa, mišići koji su morfološki (obujmom) jaki, ali nemaju pravilnu funkcionalnost (ne mogu pravovremeno i na pravilan način djelovati kao aktivni stabilizatori koljenskog zgloba).

Jedan od rizičnih faktora ozljeđivanja ACL-a je i spol, naime žene zbog većeg Q kuta (šira zdjelica kao anatomska prilagodba na porođaj) i manje sposobnosti njihovih mišića da generiraju silu imaju 2-8 puta veći rizik za ozljeđivanje ACL-a. Svi ovi rizični faktori ukazuju koliko je zapravo ACL “ugrožen” prilikom fizičke aktivnosti ako se tim rizičnim faktorima ne pridaje dovoljna pažnja i ako se ne pokušavaju umanjiti učinci nekih od tih faktora.

Prevencija
Ozljede prednje križne sveze još su uvijek prisutne u vrlo velikom postotku, osobito kod sportaša i sportašica. Način na koji se ove ozljede mogu spriječiti jest da se uoče rizični faktori koji postoje kod različitih sportaša, bilo da se radilo o nekim anatomskim karakteristikama sportaša, disbalansu u mišičnoj snazi, izvedbi određenih pokreta, te da se zatim radi bilo na smanjenju njihovog utjecaja ili otklanjanju tih rizičnih faktora u potpunosti. Veliku ulogu u prevenciji ozljeda ACL-a ima pravilna dijagnostika i uočavanje rizičnih faktora te uvođenje sistematskih programa prevencije u svakodnevnicu tih sportaša. Vrlo je važno osobe educirati da sami znaju prepoznati rizične faktore i raditi na tome da ih umanje ili eliminiraju.

Pogledajte dio postoperativnog oporavka ACL-a Hasanović Mirsada u Body Control teretani!!

Fudbaler Tuzla City-ja Hasanović Mirsad oporavlja se od teške povrede prednjih križnih ligamenata (ACL) u prostorijama Body Controla.
Body Control je poznat i kao centar za oporavak od najtežih sportskih povreda. Rezultat je ovo dugogodišnjeg iskustva rada u ovakvim situacijama kod profesionalnih sportista, kao i edukacije prof. dr. Jasmina Zahirovića.

Prednji križni ligament često se nalazi pod skraćenicom ACL (anterius cruciatum lig.) ili LCA (lig. cruciatum anterius).
(ACL) jedan je od 4 ključna ligamenta odgovorna za stabilnost koljena. ACL je primarno zadužen za sprječavanje prekomjernih prednjih pomijeranja potkoljenice u odnosu na natkoljenicu, tj. pomaka tibije (goljenične kosti) u odnosu na femur (natkoljeničnu kost), a ujedno je važan i za sprječavanje prekomjerne rotacije potkoljenice. Prednji i stražnji ukriženi ligamenti unutar koljena tvore strukturu koja ima oblik slova X, otkuda im i naziv. Ozljeda ukriženih ligamenata, osobito ACL, česta je ozljeda u sportaša, a pogotovo u nogometu, košarci i skijanju, tj. u sportovima s naglim promjenama smjera kretanja koje rezultiraju rotacijama u koljenu. Očekuje se godišnje oko 30 ozljeda ACL na 100 000 stanovnika.

Pogledajte kako napreduje Mirsad 40 dana nakon operacije:

 

Najčešće povrede koljena (uzroci i oporavak)

Koljeno je jedan od najkompliciranijih zglobova, a predstavlja spoj između natkoljene (femur) i potkoljene kosti (tibia) pokrivene hrskavicom, između kojih se nalaze 2 meniska u funkciji amortizacije, zglobna čahura i sinovijalna opna koja sudjeluje u lučenju sinovijalne tekućine koja podmazuje zglob, sprečavajući pritom oštećenja koja nastaju trenjem koštanih struktura. S prednje strane se nalazi kost iver (patela) koja usađena u tetivu m. kvadricepsa ima ulogu povećanja ekstenzije potkoljenice gdje iver djeluje kao poluga, povećavajući ugao pod kojim tetiva može bolje djelovati.

Koljenski zglob jedan je od najvećih zglobova na tijelu koji ima važnu ulogu u kretanju. Prenosi sile od stopala prema trupu pri stajanju, hodanju ili trčanju i važno je da su koljenske strukture zdrave, intaktne, kako ne bi dolazilo do bolova i onemogućavanja kretanja.

Sportovi kao što su trčanje, košarka, hokej, fudbal, biciklizam, borilački sportovi i drugi, mogu povećati rizik od bolova i povreda koljena. Sportovi u kojima se koriste kopačke, iznenadne promjene u pravcu kretanja, zajedno sa kontaktnim sportovima, su uobičajeni rizici za povredu koljena. Starije osobe mogu biti izložene većem riziku od povrede koljena zbog pada i osteoporoze. Žene mogu biti izložene većem riziku od povreda prednjeg ukrštenog ligamenta (ACL) i patelarnih povreda, zbog anatomije ženskog kuka i bedrene kosti i ugla pod kojim je koljeno nagnuto i mišićnoj funkciji. To može dovesti do chondromalacia patella (CMP), upale ili iritacije donje strane patele. Također prekomjerna težina može biti faktor rizika za povredu koljena, jer prekomjerna težina pravi veliko opterećenje na zglobove donjih ekstremiteta. Pretjerano treniranje, neadekvatna ili nedovoljna obuka za sport, ali i neispravna rehabilitacija akutnih povreda takođe mogu dovesti do povreda koljena.

Ako je povreda akutna, glavni simptomi će najverovatnije biti bol i otok (edem) zgloba koljena, ako je povreda hronična ili prekomjerna, simptomi klika, iskakanja i povremenog bola će biti izraženiji. Različite vrste uobičajenih povreda koljena na koljenu definirane su zahvaćenom anatomijom koljena i mehanizmom kojim je povrijeđeno:

  • Uganuća (dystorsio) koljena dovode do povrede ligamenata ili meniskusa koji drže koljeno stabilnim.
  • Kontuzija (contusio) koljena nastaje dejstvom jake sile tj. udarom koje može dovesti do višestrukih povreda zgloba koljena.
  • Istegnuća (distensio) koljena, kada su istegnute tetive ili mišići koji okružuju koljeno, obično zbog hiperfleksije ili hiperekstenzije koljena.
  • Burzitis (bursitis) koljena nastaje kada je vrećica ispunjena tekućinom u koljenu iritirana, upaljena ili inficirana.
  • Ruptura meniskusa (tear of a meniscus) mogu nastati kod oštećenja unutrašnjosti koljena.
  • Dislokacija (dislocatio) zglobova koljena može nastati usljed velikih udara, uticajem jakih sila na koljeno (sport, nesreće na motornim vozilima).
  • Frakture (fractura) koljena nastaju kod direktnih udaraca u kost.
  • Prekomjerne povrede koljena (overuse knee injuries) uključuju sindrom patelofemoralnog bola (koji se često naziva “koljeno trkača”, koji uzrokuje bol na prednjem dijelu koljena), slabost i degeneraciju hrskavice ispod koljena (chondromalacia patella).
  • Osgood-Schlatterova bolest (OSD) stanje kod djece uzrokovano rastom šiljaka koji uzrokuju bol u koljenu i oticanje ispod koljena.

Medicinski tim koji može biti uključen u liječenje povrijeđenog koljena uključuje doktore ortopede, fizioterapeute, radne terapeute ili druge specijaliste za rehabilitaciju. Ukoliko je povreda koljena povezana sa sportom, potrebna je konsultacija specijaliste sportske medicine. Veće povrede koje uključuju puknuće (rupture) ligamenata, nestabilnost zglobova koljena, oticanje, smanjen obim pokreta ili frakture zahtijevaju konsultaciju ortopeda. Dijagnozu povrede koljena postavlja doktor na osnovu historije povrede, fizičkog pregleda, a ponekad i upotrebom rendgenskih snimaka ili MRI-a (magnetne rezonance).

Održavanje jakih, fleksibilnih mišića nogu i traženje hitne medicinske pomoći za sve povrede koljena je neophodno da bi se osigurala precizna dijagnoza i odgovarajući tretman povrede. Osim toga, održavanje snažnih mišića potpornih nogu i vježbanje radi prevencije povreda će pomoći da se koljeno održi zdravim tokom čitavog životnog vijeka. Liječenje povreda koljena zavisi od vrste i težine povrede i može uključivati ​​RICE terapiju (odmor, led, kompresiju, elevaciju), fizikalnu terapiju, imobilizaciju ili operaciju.