Autogeni trening: vježbe, ciljevi i učinci!

Autogeni trening je tehnika dubokog opuštanja koja unaprjeđuje tjelesno i psihičko zdravlje, oslobađa od štetnih posljedica stresa i poboljšava kvalitetu života.

Ova vrsta treninga je znanstveno dokazana kao tehnika relaksacije i samopomoći, a inspirirana je hipnozom, odnosno stanjem povišene sugestibilnosti i metodom manipulacije sugestijom.

Autogeni trening

Autogeni trening je tehnika samopomoći koju je razvio njemački psihijatar, psihoanalitičar i hipnoterapeut Johannes Heinrich Schultz početkom 20. stoljeća. Doktor Schultz je bio izrazito inspiriran hipnozom i njezinim učinkom na čovjeka. Stoga je odlučio provesti malo istraživanje kako bi spoznao koristi hipnoze kod čovjeka.

Autogeni trening – vježbe

Doktor Schultz je posmatrao fizičke i psihičke reakcije osoba pod utjecajem hipnoze te prirodno hipnotičko stanje ulaska u san. Nakon dugotrajnog promatranja i opažanja, razvio je mentalne vježbe koje su poslužile kao šest osnovnih vježbi autogenog treninga.

Te vježbe se koriste još i danas, a većina terapeuta ih koristi kao primarno polazište autogenog treninga. To su:

  • težina udova,
  • toplina udova,
  • ravnomjerni otkucaji srca,
  • mirno disanje,
  • toplina u trbuhu,
  • hladnoća u području čela.

Nadalje, ove standardne vježbe autogenog treninga se mogu povezati sa šest različitih područja organizma, a to su:

  • muskularne,
  • vaskularne,
  • kardijalne,
  • respiratorne,
  • abdominalne,
  • cefalične funkcije.

Ukratko, povezanost područja organizma, standardnih vježbi te njihovog učinka na područja organizma, možemo jednostavno prikazati u tablici:

Ono što je posebno korisno i važno kod autogenog treninga, ali i kod sličnih metoda opuštanja, jest činjenica da ćete provođenje ovih vježbi tokom samog treninga naučiti i sami. To je od velike važnosti za daljnji napredak i rad na sebi zato što ćete redovno moći primjenjivati tehnike autogenog treninga kako biste poboljšali svoje psihofizičko stanje.

Autogeni trening – ciljevi

Autogeni trening želi prvenstveno pomoći osobi da vrati svoj unutarnji mir koji se konstantno narušava svakodnevnim stresorima. Povećavanje otpornosti na stres je jedan od primarnih ciljeva kojim se također želi povećati i poboljšati kvaliteta života osobe kroz redovito vježbanje.

Nadalje, sve ove tehnike, metode i vježbe žele osobi vratiti uravnoteženo stanje organizma i stabilan osjećaj samokontrole. Onaj konačni cilj je uvelike važan, a to je shvaćanje povezanosti tijela i psihe. Naime, većina današnjih bolesti ima svoje uzroke u psihičkom stanju pojedinca, odnosno psihosomatsko porijeklo. Upravo to znači da uspostavljanjem psihičke stabilnosti direktno možemo utjecati na bilo kakve probleme i nastanak fizičkih poteškoća.

Važno je naglasiti da autogeni trening nije namijenjen isključivo ljudima koji imaju određenih problema sa stresnim situacijama ili poremećaja u psihičkom funkcioniranju. S obzirom na to da ne postoji osoba koja se ne susreće sa stresom, autogeni trening može biti koristan gotovo svima. Posebno se preporučuje kao priprema za određene važne i stresne situacije (npr. sportašima prije važnih sportskih natjecanja, ženama prije porođaja, vojnicima prije odlaska u misije itd.).

Naravno, ne percipira svatko stresne situacije na isti način, stoga je važno prije provedbe autogenog treninga utvrditi je li to zaista nešto što osobi treba i što joj može pomoći. Pristup svakoj osobi je jedinstven te se uglavnom temelji na razgovoru sa psihologom ili osobom koja je educirana za provedbu autogenog treninga.

Autogeni trening – učinci

Postoji bezbroj pozitivnih učinaka autogenog treninga na čovjeka, a samo neke od njih koje se smatraju najvažnijima su:

  • uravnoteženje psihičkog života,
  • povećanje samopoštovanja i samopouzdanja,
  • osjećaj kontrole i samoosnaživanja,
  • postizanje opuštenosti i mira u svim okolnostima,
  • uspješno nošenje sa stresom,
  • postizanje emocionalne stabilnosti,
  • promjena životnog stila.

Pozitivni učinci autogenog treninga se mogu pronaći i u njegovoj kliničkoj primjeni, a neki od njih su uočeni kod liječenja:

  • psiholoških poremećaja (fobije, depresija, PTSP, poremećaji spavanja),
  • endokrinih poremećaja (dijabetes, AIDS, poremećaj tiroidne žlijezde),
  • neuroloških poremećaja (glavobolja, migrena, epilepsija, Parkinsonova bolest),
  • urogenitalnih bolesti (poteškoće u trudnoći, poremećaj rada mjehura),
  • bolesti srca (aritmija, angina pektoris, hipertenzija),
  • bolesti dišnih puteva (astma, hiperventilacija),
  • bolesti probavnog sustava (anoreksija, bulimija),
  • bolesti kostiju i mišića (artritis, reumatizam)

(krenizdravo.rtl.hr)