Tuzlanka Mirela otkrila novi lijek: Želim svojim znanjem pomoći mladima u BiH

Mirela je 1994. godine odselila iz BiH u Edinburgh gdje je dobila diplomu srednje škole George Heriot's School, zatim diplomirala farmakologiju, doktorirala biohemiju i završila postdoktorski studij na Harvardu. U Škotskoj je živjela sa sestrom koja je studirala pravo, dok su njihovi roditelji bili u Tuzli. Kaže da se nikada nije smatrala izbjeglicom.

“Kada sam bila u školi uvijek sam mislila da ću se vratiti u Bosnu i Hercegovinu, ali sam se istovremeno prijavljivala na fakultete u Škotskoj. Primili su me na Univerzitet u Edinburghu i dali stipendiju za sve četiri godine. Ovdje se zaista cijeni težak rad i učenje, tako da sam morala imati dobre rezultate da bih dobijala tu stipendiju”, ispričala je Mirela.

Značajno istraživanje njenog tima finansirala je Britanska fondacija za zaštitu srca.

Trodameskin, lijek koji je dobijen iz jedne vrste morskog psa, klinički se testira u slučajevima karcinoma dojke i dijabetesa tipa 2, a ispitan je i njegov efekt kod kardiovaskularnih bolesti. Ispostavilo se da smanjuje rizik od srčanog i moždanog udara kao i ostalih kardiovaskularnih problema jer smanjuje masnoće i kalcifikate u arterijama. Lijek je testiran na miševima, a ljekari su zatražili dozvolu za primjenu kod ljudi.

“Mi smo htjeli provjeriti kako možemo koristiti ‘Trodameskin’ u tretiranju kardiovaskularnih bolesti, kao, naprimjer, kod ateroskleroze. Aterosklerotski plakovi se nalaze u svim našim arterijama i što više starimo, one postaju manje elastične, stvara se sloj masnoće, koji se onda kalcificira. Znamo da su gojaznost i dijabetes tip 2 uglavnom rizični faktori za aterosklerozu, tako da smo htjeli ispitati da li se tu može koristiti ovaj lijek, da smanjimo aterosklerozu i time smanjimo rizik od srčanih napada, moždanog udara i ostalih kardiovaskularnih problema”, kazala je Mirela.

Za potrebe istraživanja koristili su dvije vrste miševa.

“U prvim eksperimentima smo dali miševima ‘Trodameskin’ od početka procesa ateroskleroze, kada se ti plakovi stvaraju. A također smo imali i miševe kod kojih su se već stvorili plakovi i njima smo na kraju dali samo jednu dozu ‘Trodameskina’. Nakon četiri sedmice smo pogledali kako izgleda unutrašnjost njihovih arterija i da li ima manje masnoće i kalcifikata. I šta smo otkrili – imali smo iste rezultate i oni su bili pozitivni, bilo je mnogo manje te inflamacije unutar arterije, manje plakova. Znali smo da je protein PTP1B povećan kod gojaznosti i da će lijek smanjiti aktivnost tog proteina, ali nismo očekivali da se u isto vrijeme aktivira molekularna kaskada, koja se inače aktivira kada vježbate. Kada smo smanjili aktivnost tog lošeg proteina PTP1B, istovremeno smo aktivirali i taj dobri protein”, kaže Mirela.

Ističe da bi bila jako sretna da svojim znanjem i iskustvom može pomoći mladima u Bosni i Hercegovini zbog čega se nada da će od kolega iz rodne zemlje dobiti ponudu za saradnju. (klix.ba)

Dokazano je: Vježbanje je lijek za depresiju

Mnogi dugogodišnji ovisnici o fitnesu, teretani i dizanju tegova, svoje svakodnevno vježbanje u poluozbiljnom tonu nazivaju svojom terapijom, a da u tome zaista ima istine, sada je dokazala i nauka.

Naime, istraživanje provedeno na Univerzitetu Kalifornija, jasno je pokazalo da vježbanje povećava nivo neurotransmitera u mozgu, upravo onih kojih nedostaje osobama koje boluju od depresije i anksioznosti.

To je utvrđeno magnetnom rezonancom, kroz koju je prošlo 38 volontera, koji su bili podvrgnuti vježbi vožnje bicikla u trajanju od 20 minuta, a nakon koje aktivnosti je bio primjetan porast neurotransmitera u mozgu.

Neurotransmiteri poput glutamata i GABA, koji se dokazano aktiviraju vježbanjem, hemijski su elementi koji mozgu omogućuju komunikaciju sa tijelom. Uz to GABA ili gama-amino maslačna kiselina, odgovorna je za lakše nošenje sa stresom, kao i za poboljšanje kvaliteta sna.

Depresivni poremećaj karakterizira snižen nivo GABA-e i glutamata, a naše istraživanje je pokazalo kako vježbanje pomaže u obnavljanju ovih neurotransmitera“, objašnjava Richard Maddock, profesor psihijatrije i bihevijoralnih nauka, koji je ujedno bio i vođa istraživanja.

On posebno naglašava to da se nada da će sada rezultati njihovog istraživanja pomoći i ljekarima i pacijentima da ozbiljnije shvate povezanost vježbanja i psihičkih poremećaja. (body.ba)