Dok jedni bezuspješno godinama pokušavaju ostvariti svoje fitnes snove, mali procenat ljudi ima dar i sposobnost da takve iste promjene na svojim tijelima izvodu više puta tokom godine dana. Uz sve to, oni nisu vanzemaljci niti napredna rasa ljudi, oni su samo profesionalci, čije znanje je dovedeno do jako visokih nivoa, i čiji pristup izlaženja na kraj sa izazovima se drastično razlikuje od pristupa “običnih smrtnika”.

Baš zbog toga, fitness profesionalci i njihov put, trebali bi služiti kao idealni šablon svim ostalim ljudima koji žele dostići svoje ciljeve. Budući da su prije svega stanjem uma daleko nadmoćniji od ostalih, nekoliko stvari bi od njih trebalo iskopirati, a koje će kasnije sigurno rezultirati vidljivim rezultatima.

Najbolje stvari koje krase jednog fitness profesionalca, a koje posjeduje samo mali broj ljudi su ove.

1. Funkcionišu poput mašine, a ne poput plišanog mede

Većina profesionalnih takmičara je u stanju da svoj um uštimaju tako da funkcionišu mnogo sličnije mašinama nego ljudima. Oni ne žive u snovima niti kukaju, oni čvrsto u fokusu drže svoj cilj i ne popuštaju ni kada su im loši dani, ni kada im je najteže. Njihova sposobnost da održe konstantu u treninzima, ishrani, i samom spartanskom stilu života, za “obične” ljude je posve fascinantna.

Ono što se od njih može i treba uzeti u tom pogledu je veća doza odlučnosti i čvrsta odluka da će se jedna te ista stvar raditi svaki dan dok se ne stigne do tog cilja. Isto tako, profesionalci ne podliježu emocijama i one im ne određuju šta i kada će raditi. Oni su u stanju da postave jasnu barijeru između emocija i obaveza i ne dopuštaju njihovo miješanje.

2. Profesionalci ne ispucavaju svu municiju odjednom

Za razliku od rekreativaca, profesionalci na primjer tokom faze definisanja, ne kreću u prežestoke rezove na svim poljima. Ubacivanje kardija ozbiljnog nivoa, rezanje kalorija, dodavanje treninga, ubacivanje “fat burnera”, eliminisanje ugljikohidrata, manipuliranje unosom vode, sve su to sredstva koja vode do cilja, ali koja treba pametno rasporediti i nikako ih ne istrošiti sve odjednom pa da napredak u nekoj tački zastane bez mogućnosti nove aktivacije.

Radi se o tome da je ljudsko tijelo nevjerovatno prilagodljiva mašina, koja će se navići da funkcioniše normalno i uz najkomplikovanije izazove. Baš zbog toga uvijek treba imati spremnog još jednog “asa u rukavu” kako bi se izazvao novi šok, te ponovo pokrenuo zakočeni proces napretka.

3. Profesionalci grade mišiće i štite ih od uništenja

Za fitness profesionalce, najgora stvar je gubljenje mukotrpno izgrađene mišićne mase, a oni dobro znaju da se katabolički procesi mogu pokrenuti sa neadekvatnom dijetom, ali i sa premorenosti mišića. Zbog toga, najveći dio takmičara se odlučuje na spore ketogene dijete gdje je napredak ka željenoj definiciji postepen, ali ne nosi rizik gubljenja mišića poput dijeta sa jakim rezanjem unosa ugljikohidrata.

Da bi izašli na binu, takmičari moraju spremiti idealan paket mišićne mase i izdefinisanosti, kako bi se izgrađeni mišići mogli vidjeti bez “omota” od masnoća. Zbog toga svega, oni pažljivo i sa detaljnim planom kreću u definisanje, ne uništavaju se višesatnim kardio vježbanjem i umjesto toga biraju pametnije načine. Jednu mišićnu grupu ne umaraju svakog dana bez da dobije dovoljno odmora, i konstantno paze na unos goriva u vidu proteina i ugljikohidrata.

4. Profesionalci vole sam proces i uživaju u njemu

Dok mnogi smatraju da kod bodybuildera postoji velika doza mazohizma, jer su naviknuti da uživaju u boli, koja im omogućava da rastu, oni su se samo privikli na surovu realnost i s njom se igraju za razliku od ostalih “običnih smrtnika”. Ne očekuju rezultate preko noći i idu naprijed korak po korak bez vjerovanja u postojanje kratica.

Dok je drugima vježbanje nužno zlo, profesionalci svoj kompletan dan ne mogu zamisliti bez dobrog treninga. Baš zbog toga oni i izgledaju tako impresivno kada se pojave pred ostalim ljudima.

5. Profesionalci varaju sa svrhom, i ne u potpunosti

Umjetnici u izgradnji tijela, mjesecima i sedmicama unaprijed imaju isplanirane svoje dane “cheat” obroka. Uistinu, neki od njih brzu hranu izbacuju u potpunosti, dok je drugi pomalo uklapaju u svoj dnevni kalorijski balans, ali jedno je isto za sve njih, oni i te obroke koriste sa svrhom.

Svrha unosa nekog manjeg slatkiša može biti da posluži kao gorivo za trening, svrha cijelog “juk” dana može biti i to da se šokira tijelo i “restartuje” njegova adaptiranost na dijetu. U svakom slučaju, ti ljudi paze šta jedu, a i kada se opuste, oni uživaju i izvlače korist istovremeno.

6. Profesionalci čitaju znakove i prilagođavaju se

jerovatno i najveća prednost koju profesionalci imaju nad ostalim “običnim” ljudima je ta što se čak i ne moraju držati strogih kalorijskih proračuna da bi znali šta treba njihovom tijelu. Oni jednostavno više znaju čitati znakove koje im ono daje.

Neki od njih čak i ne računaju kojim danima i koliko dana bez pauze treniraju, već jednostavno, odmaraju kada osjete da je njihovom tijelu potreban odmor. Isto tako, prate znakove koje im daje njihovo tijelo, te koriguju dijetu i intenzitet treninga kako ne bi otišli u katabolizam i unazadili već napravljeno. Stoga, praćenje znakova koje daje tijelo je idealan način ne samo da se napreduje, već i da se izbjegnu povrede i sve što ih prati.