Budući da većina vježbača slijedi složene programe vježbi u kojima se na jednom treningu na neki način povezuju vježbe bicepsa, tricepsa, prsa, leđa, ramena ili nogu, postavlja se pitanje kako napraviti pravilan redoslijed vježbi?

Prvo i osnovno pravilo kog bi se trebalo držati prilikom svake posjete teretani jeste da nema dobrog treninga bez izvođenja teških, složenih vježbi. Međutim, sam pojam ‘složene vježbe’ otkriva niz činjenica.

Prilikom izvođenja neke od vježbi tog tipa, angažovane bivaju minimalno dvije ili tri grupe mišića koje udruženim naporima omogućavaju podizanje tereta na taj način.

Što je rad ozbiljniji i teži, a radne težine veće, veća je i efektivnost vježbi, bolje se razvija snaga i značajnije se utiče na razvoj mišićne mase. Stoga, cilj uvijek treba biti to da se složene vježbe izvedu sa maksimalnim zalaganjem i na taj način se osiguraju i najveće beneficije.

Tada se odgovor na pitanje, zašto vježbati velike grupe mišića prije malih, jednostavno sam nameće.

Ukoliko se npr. odrade vježbe za triceps prije prsa ili vježbe za biceps prije leđa, to automatski znači da tijelo jednostavno neće biti sposobno da se nosi sa velikim opterećenjima onako kako bi se nosilo na samom početku treninga. Za vježbanje leđa, poznato je da moraju biti angažovani i bicepsi, a onda kada su umorni, povlačenje velikih težina na lat mašini ili ozbiljne serije podizanja na vratilu mogu biti zaboravljene. Isto se odnosi i na tricepse koji imaju veliki angažman pri izvođenju bench potiska, a brojni su i primjeri drugih kombinacija vježbi gdje se može napraviti (i često se pravi) pomenuta greška.

Jedine iznimke kada nije problem vježbati manju grupu mišića prije veće, odnosno izvoditi izolacione vježbe prije složenih, jeste onda kada pogađani mišići neće biti angažovani u najvažnijoj i najtežoj složenoj vježbi koja slijedi. (body.ba)