Da li je teretana dobra za djecu?

Ovo pitanje nije novo i oko njega se i dalje vode debate jer na njega nije lako odgovoriti. Baš kao i odrasli, svako dijete je individua za sebe i razlikuje se u stupnju razvoja. Ipak, oko jedne stvari ćemo se svi složiti: bilo kakva fizička aktivnost je za svu djecu puno bolji izbor od mobitela, igrica i maratonskog gledanja televizije. Mnoga djeca se u ranoj dobi od pet ili šest godina već natječu u raznim sportovima. Razlike su itekako vidljive ako uspoređujemo djecu u Americi s djecom u europskim zemljama koja itekako napreduju s prosječno provedenim satima na treninzima.

Odaberite ono što je djetetu najzabavnije, a ne vama!
Izuzetno je važno djecu usmjeravati na sport i natjecanje, ali ne na način da se naglašava samo natjecanje i pobjeda, nego općenito sudjelovanje. Isto tako, potrebno je pronaći aktivnost koja zanima dijete, a ne ono što će roditelj forsirati i nametati kao svoju želju. Dok su gimnastika i nogomet već općenito prihvaćene fizičke aktivnosti za djecu, i dalje se lome oko pitanja smiju li djeca vježbati sa slobodnim utezima i od koje dobi. Vjerojatno ste puno puta čuli mit kako prije dvanaeste godine djeca ne smiju vježbati s utezima. No, ova tvrdnja nema uporište u provjerenim činjenicama. Osim što će vježbanje sa slobodnim utezima djeci omogućiti mišićni razvoj, pojačati gustoću kostiju te sniziti holesterol, također će pomoći djeci koja se zbog viška kilograma bore s ostvarivanjem uspjeha u kojekakvim timskim sportovima.

Djeca smiju vježbati s utezima, ali uz profesionalni nadzor
Općenito gledajući, djeca su spremna vježbati s utezima u dobi u kojoj su spremni sudjelovati u grupnim sportovima. To znači da u trenutku kada dijete može shvatiti važnost praćenja uputa, razumjeti formu i držati se uputa kako bi se osigurala sigurnost i izbjegle ozljede (važnost zagrijavanja i istezanja), dijete je spremno za takav oblik fizičke aktivnosti. To je uglavnom oko sedme godine života jer do tada im nisu do kraja razvijene sposobnosti ravnoteže. Kod djece je važno fokusirati se na broj ponavljanja. Ako dijete ne može napraviti osam ponavljanja s određenom težinom, tada su mu utezi preteški. Onog trenutka kada može napraviti petnaest ponavljanja, možete podići težinu za 10%.

Vježbanje s utezima djeci prije puberteta neće uzrokovati rast mišića jer još nema hormona koji utječu na to, no dobit će jako dobru podlogu za pubertet. Najvažniji je dobar i profesionalan nadzor odrasle osobe ili trenera. Istraživanja su pokazala da su u tom slučaju ozljede prilikom vježbanja s utezima rjeđe od ozljeda prilikom bavljenja grupnim sportovima.

Razvijajte kod djece ljubav prema sportu i fizičkoj aktivnosti
Na kraju je bitno zaključiti da se, baš kao i odrasli, ni djeca ne trebaju bojati slobodnih utega. Samo je bitno osigurati sigurno okruženje, dobar nadzor te u konačnici, ljubav djeteta prema sportu, a ta ljubav se razvija od malih nogu. Baš kao što dijete od roditelja pokupi sve navike poput preferencije ili odbijanja određene hrane („Fuj, neću jesti špinat jer ga ni tata ne jede!“), isto tako će te male spužvice pokupiti i sve naše dobre navike.

Bavite sa sa svojom djecom, provodite vrijeme s njima, budite im prijatelj i dobar primjer. Sami smo odgovorni za te minijaturne verzije nas samih i dajmo sve od sebe da odrastu u zdrave i dobre ljude.

Inzulinska rezistencija

Ponekad imate nagle napade slabosti, drhtavice, osjećaja gladi? Smetnje se pogoršavaju nakon obroka? Imate osjećaj da se debljate a ne jedete previše? U ogledalu vidite sebe u obliku ‘’jabuke’’ sa nadutom stomačnom regijom?

Možda imate inzulinsku rezistenciju? Mrzak i često neprepoznat neprijatelj našeg zdravlja koji se može godinama lukavo skrivati pod maskama umora, pospanosti, bezvoljnosti a u konačnici vas dovesti do Tip 2 dijabetesa.

Inzulin potiče sve tjelesne stanice da apsorbiraju šećer i iskoriste ga za energiju, a o tome ovise funkcije svih organa i tkiva. Osim toga, pomaže i u reguliranju nivoa šećera u krvi. Kada se ta prirodna funkcija naruši dolazi do inzulinske rezistencije čiji su simptomi slabost, umor, debljanje, a krajnja posljedica šećerna bolest.

Rezistencija na insulin je stanje smanjene osjetljivosti ciljnih tkiva na normalne koncentracije insulina u cirkulaciji.
Ovo stanje vodi povećanoj proizvodnji glukoze (šećera) u jetri, jer tkiva manje uzimaju glukoze preko insulina pa je jetra opterećena više.

Insulinska rezistencija se javlja najčešće kod gojaznosti, a faktor rizika je i fizička neaktivnost.

Povećana gojaznost doprinosi rezistenciji na insulin.
U stanju gojaznosti se na mnogo načina smanjuje mogućnost insulina da smanji nivo šećera u krvi, a sa druge strane, mozak i druge ćelije u tijelu ne dobijaju dovoljnu količinu šećera i daju signale da je potrebno unijeti novu količinu.

Postoje tri osnovna principa liječenja:
– Prvi od njih je razmjerno smanjenje unosa ugljikohidrata kroz prehranu te izbjegavanje rafiniranih ugljikohidrata.
– Drugi osnovni princip liječenja jest fizička aktivnost u bilo kojem obliku i prema afinitetu, optimalno da je svakodnevna barem pola sata.
– Treći pristup liječenju uključuje primjenu lijekova.

Velik obim struka je pokazatelj bolesti, čak i kad niste pretili!

Ako se širite u struku, pa čak i ako ne dolazi do značajnijeg debljanja, može biti znak narušenog zdravlja i svakako je promjena koju ne treba ignorisati.

Studija koju su proveli  naučnici pokazala je da se radi o tzv. središnjoj pretilosti, odnosno koncentraciji masti oko abdomena. Ova vrsta pretilosti se događa čak i kod osoba koje nemaju visok BMI, odnosno ne ubraja ih se među pretile.

Struk širok 90 cm i više pokazuje povišen rizik od preuranjene smrti, pogotovo kod starijih žena od 49 godina, čak i kad je njihov BMI normalan. Stoga, stručnjaci upozoravaju da bi uz opće pretilost i opseg struka treba biti prepoznat faktor rizika za niz bolesti.

Najčešći uzrok smrti kod osoba koje nisu pretile, ali imaju velik opseg struka su srčane bolesti i karcinomi povezani s pretilošću.

Kako opseg struka utiče na zdravlje?
Kod izvođenja zaključaka o nečijem zdravstvenom riziku treba voditi računa o nizu faktora u kojima su indeks tjelesne masti (BMI), opseg struka te raspodjela masti po tijelu. U slučaju postojanja srednje pretilosti savjetuje se svakako poraditi na uvođenju zdravijih prehrambenih navika, redovnoj tjelesnoj aktivnosti i smanjenju drugih čimbenika koji mogu uticati na nakupljanjem masti u ovom području (stres, alkohol, nedovoljno sna…).

Ova vrsta visceralne masti usko je povezana s razvojem upalnih procesa, pojačanom proizvodnjom inzulina te inzulinskom rezistencijom, prekursorom dijabetesa. Dodatno, ova tri faktora zajedno mogu biti odgovorni za razvoj dijabetesa, začepljenja arterija i srčanih bolesti, pojašnjavaju doktori.

Budući da ne postoji dijeta koja će istopiti masno tkivo samo s jednog dijela tijela, stručnjaci savjetuju svima koji imaju prekomjerne količine masti na trbuhu, da krenu s uvođenjem promjena u prehrambenim navikama, te uključivanje redovne tjelesne aktivnosti u tjedni raspored, kako bi se postupno i dugoročno istopile zalihe visceralne masti i tako doprinijelo smanjenju rizika od niza bolesti i preuranjene smrti.

Supinirano stopalo: Uzroci i posljedice!!

Vježbe za stopalo i mišiće stopala su nažalost najmanje zastupljeni kod većine vježbača, ali i u svakodnevnom kretanju. Obuća u kojoj su stopala sputavaju kompletnu aktivaciju mišića stopala, zbog čega mišići slabe i gube svoju važnu funkciju pravilnog prenošenja sila na gornji dio tijela. Stopalo nam služi za amortizaciju svakog koraka i skoka, pa tako preko stopala utičemo se na mehaniku cijelog tijela.

Hodanje po vanjskom kraju stopala se naziva i supinirano stopalo, a odnosi se na pretjerano rolanje stopala na njegov vanjski kraj pri kontaktu s podlogom. Gledajući stopalo odostraga kod supiniranog stopala sile ne idu ravno gore kroz sredinu pete, već na vanjski kraj pete i stopala.

Osim što dolazi do prijenosa sila na vanjski kraj stopala, nepravilan raspored sila prenosi se i na druge dijelove tijela. U području koljena dolazi do vanjske rotacije koljena i pretjerano natezanje mekih struktura s unutarnje strane koljena, kao i pritisak i skraćivanje vanjske strane koljena i mišića iznad i ispod koljena.

U području kuka dolazi do rotacije unazad, zbog čega slabe aduktori nogu i mišići gluteusa gube svoju potpunu i pravilnu kontrakciju. Zbog navedenih utjecaja na koljena i kukove kod supiniranog stopala često možemo primijetiti takozvane O noge, a kad su oba stopala supiniranana može doći do tzv. „ravnih leđa“.

Posljedice supiniranog stopala
– Bol u skočnom zglobu
– Česta uganuća
– Pojava ITB sindroma
– Plantarni facilitis
– Upala pokosnice
– Stres frakture
– Oticanje u području skočnog zgloba
– Slabost skočnog zgloba, mišića stopala i potkoljenice pri trčanju, hodanju ili dugotrajnom stajanju

                                          Prevencija supinarnog stopala moguća u Body Control Fitness Centru

 

Uzroci supiniranog stopala
– Genetika – predispozicije koje su genetske etiologije
– Neadekvatna obuća – premala obuća (preuska ili prekratka) je jedan od mogućih razloga zbog čega je stopalo u supiniranom položaju.
– Pretilost – pretjerana tjelesna masa će opteretiti kukove i koljena koji često zauzimaju položaj vanjske rotacije, te se takav položaj preslikava na stopala.
– Disbalans mišića i nevježbanje – kod neaktivnog načina života dolazi do generalnog slabljenja mišića, međutim neki mišići zbog položaja pri sjedenju, stajanju ili hodanju su aktivni.
– Ozljede – Najčešća ozljeda koja često uzrokuje supinirano stopalo je ozljeda Ahilove tetive.
– Ostalo – Neki od najčešćih razloga su svakako sjedilački način života, trčanje po tvrdoj podlozi, ograničeni opsezi pokreta, dugotrajno stajanje, neadekvatno vježbanje.

Plank: 5 razloga zašto bi ga trebali raditi svaki dan!!

Plank je odlična vježba koja nikad neće izgubiti na svojoj popularnosti, a za to postoji dobar razlog. Naime, kada se radi o vježbama za srednji dio tijela, nijedna vježba nije toliko efikasna poput izdržaja u planku.

Ona trenira cijelo tijelo i sagorijeva mnogo više kalorija od običnih trbušnjaka. Baš iz tog razloga donosimo pet razloga zašto ovu vježbu trebate raditi svakodnevno.

Bolja definicija mišića trupa
Plank direktno utiče na mišiće stomaka, leđa, zadnjice, kukova i zdjelice. To je veoma važno, jer je svaki od tih mišića bitan za pravilno funkcionisanje vašeg tijela. Poprečni stomačni mišići (transverse abdominis) povećavaju pritisak u stomaku tako da, zahvaljući njemu, možete podignuti veći teret. Takođe, ova vježba će izravnati vaš stomak. Rectus abdomini je grupa mišića koji su zaslužni za popularne “pločice“. Obliques ili bočni mišići, odgovorni su za bočno savijanje i pokrete vezane za uvijanje. Redovnim upražnjavanjem ove vježbe, za kratko vrijeme možete dobiti figuru pješčanog sata.

Smanjuje rizik od povreda
Jaki i istrenirani mišići trupa tijelu će dati mogućnost pravilnog izvođenja pokreta u svim pravcima. Ako želite da se bavite sportom ili da izvodite najobičnije svakodnevne aktivnosti po kući, neophodno je da imate jake mišiće srednjeg dijela tijela. Plank je najsigurniji način za jačanje mišića odgovornih za zaštitu mišića kičme i kukova koji se najviše aktiviraju prilikom hodanja.

Možete je raditi bilo gdje i bilo kad
Ovu vježbu možete raditi i kada putujete ili kada nemate dovoljno slobodnog vremena. Iako vam nije potrebna nikakva oprema niti veliki prostor i dalje možete odraditi odličan trening koji će ubrzati metabolizam i sagoriti kalorije.

Bolje držanje tijela
Jak i istreniran gornji dio tijela bitan je za pravilno držanje. Izgledaćete viši ako imate jaku osnovu. Mišići trupa pružaju podršku kičmi što je osnova za pravilno držanje tijela.

Popravlja ravnotežu tijela
Jaki i čvrsti mišići trupa daju stabilnost cijelom tijelu, a to je i više nego bitno za ravnotežu i koordinaciju pokreta. Postoji razlog zašto osobe koje upražnjavaju jogu imaju zavidnu ravnotežu – njihov trup podržava svaki pokret koji izvode i drži ih u savršeno ravnom položaju.

Nedostatak cinka i selena uzrokuje mnoge fiziološke promjene!!

Uzimanje minerala poput cinka i selena ima sve veću važnost u samoliječenju, prevenciji i terapiji nekih bolesti. Ipak, treba ih uzimati prema preporuci liječnika, a ne na svoju ruku.
Minerali su anorganski hemijski elementi kojih ima ukupno 103, a u našem ih organizmu pronalazimo 80. Oni čine 4,5 posto naše tjelesne mase, a glavnina je u kostima. Kako minerale ne možemo stvarati, potrebno ih je unositi u organizam hranom ili suplementima.

CINK
Cink (Zn) je vrlo važan element u tragovima jer se nalazi u gotovo svakoj tjelesnoj stanici i ima važnu ulogu u našem organizmu. U prirodi dolazi samo u spojevima. Otkrio ga je Andreas Marggraf 1746. godine, ali se njegova legura koristila stoljećima prije tog otkrića. Cink je nakon željeza drugi element u tragovima. Ljudski organizam sadrži 2 – 3 grama cinka. On je prisutan u svim organima, a najviše ga ima u eritrocitima, leukocitima, jetri, prostati, kostima i mišićima. Sastavni je dio inzulina, hormona rasta i spolnih hormona. Cink je uključen u velik broj enzimatskih sustava. Fiziološke funkcije koje ovise o cinku su rast i dioba stanica, spolno sazrijevanje, reprodukcija te zacjeljivanje rana, a višestruko je uključen i u sam imuno sistem. Cink sudjeluje u razgradnji alkohola i metabolizmu ugljikohidrata. Važan je za pravilan rast i vrlo je važan za funkcioniranje reproduktivnih organa, osobito prostate kod muškaraca. Cink s vitaminom B6 smanjuje proizvodnju histamina i zato je vrlo djelotvoran u suzbijanju alergija. Neutralizira i štetno djelovanje bakra (jedan od uzročnika artritisa).

Nedostatak cinka javlja se kod osoba koje nemaju redovnu i pravilnu prehranu. Pušenje, kafa i alkohol glavni su krivci za iscrpljivanje cinka iz organizma.

Korisno djelovanje:
– jača prirodni imunitet,
– poboljšava zdravlje kože i ublažuje psorijazu,
– pomaže i u odstranjivanju otrovnog kadmija koji se nalazi u dimu cigarete.

Doziranje cinka
Prevelik unos cinka može izazvati iritaciju želuca i povraćanje. Gornja sigurna granica uzimanja cinka je 150 mg/dan. Preporučena dnevna doza za zdravu odraslu ženu je 12 mg, a za muškarca 15 mg/dan.

SELEN
Selen (Se) je mineral koji je nužan za sisavce, ali u malim količinama. Selen stimuliše i štiti organizam od slobodnih radikala. Sastavni je dio enzima koji su odgovorni za smanjenje oksidativnog stresa. Ovaj mineral ima sposobnost utjecaja na metabolizam nekih toksičnih minerala (arsen, olovo, živa), čime smanjuje njihovu toksičnost.
Selen je element u tragovima koji najbolje djeluje u prisutnosti vitamina E.

Selen se preporučuje uzimati zajedno s vitaminom E jer se pojačava antioksidativno djelovanje.

Uravnoteženom prehranom unosimo dnevno od 70 do 100 μg. Prirodni izvori selena su sjemenke suncokreta, zob, školjke, losos, smeđa riža, ječam, sok od naranče, kokos, češnjak.

Korisno djelovanje:
– antioksidans koji štiti tijelo od starenja
– jača imunitet
– poboljšava energiju i potenciju,
– usporava starenje,
– ublažava simptome menopauze.

Nedostatak selena izaziva prerano starenje, srčane udare i rak, a javlja se u osoba s nepravilnom prehranom i onih koje imaju smetnje u apsorpciji.
Elementarni selen nije toksičan, ali spojevi u kojima se on nalazi jesu. Granica između terapijske i toksične doze vrlo je mala stoga treba biti vrlo oprezan pri korištenju ovog minerala. Simptomi toksičnosti su gubitak kose, promjene na noktima, zamor, poremećaji probavnog sustava. Toksičnost se javlja pri unosu od 4 do 5 mg/dan.

Kako kontrolisati glad!

Ponekad se čini da, bez obzira koliko imamo, mi jednostavno želimo više. Ali sve to i nije nužno dobro za nas – dovoljno je da bacite brzinski pogled u, recimo, ormare ili frižider ili da se pogledate u ogledalo. E da, možda je najbolje da počnemo baš sa ogledalom, s obzirom na to da prohtjevi za hranom mogu biti posebno destruktivni po zdravlje. Da vidimo kako se oni mogu kontrolisati.

Zaključite šta vam se ustvari jede
Kada sledeći put budete imali prohtjev za hranom, zapitajte se da li ste pod stresom, tužni ili vam je dosadno. Ako je tako, vi vjerovatno jedete da popunite emotivnu prazninu. Vodite “dnevnik želja”, sedam ili više dana te zabilježite svaki put kakvog ste raspoloženja kada vas uhvati neodoljiva želja za hranom. Ako je okidač stres, vježbajte više. Ako vas samoća tjera da otvorite novu kesicu čipsa, pozovite nekoga i pričajte. Zapamtite da je pravu glad veoma lako utoliti; bilo koja vrsta hrane će vam pomoći. Emocionalna glad se, s druge strane, obično manifestuje kroz prohtjeve za specifičnom vrstom hrane, kao što su brza hrana i slatkiši.

Refinisani ugljikohidrati
Drugi veliki razlog želje za proždrljivošću je hrana “zasićena” rafinisanim ugljenim hidratima. Ako za doručak konzumirate nešto slatko (palačinke, bijeli hljeb i neki slatki namaz, krofne), dobićete dobar nivo energije od šećera i ugljenih hidrata, međutim već polovinom jutra ćete biti gladni. Da bi stabilisali nivo šećera u krvi i apetit, počnite da konzumirate više proteina i vlakana. Već sutra doručkujte jaja i hljeb od integralnih žitarica ili zdjelu žitarica bogatih vlaknima te ćete tako, bez problema, biti siti do ručka.

– Veliki broj ljudi misli da su gladni kada su, zapravo, žedni. Popijte čašu vode i sačekajte par minuta da vidite da li je želja za hranom splasnula.

– Odvraćanje pažnje od prohtjeva možete uraditi na nekoliko načina: operite zube, provjerite e-mail, pozovite prijateljicu, otiđite u šetnju. U većini slučajeva, ljudi su otkrili da uopšte nisu bili gladni već da su samo imali prohtjev za hranom.

Prava istina o kolagenu (podmladite svoju kožu)!

Kolagen je jedan od najzastupljenijih proteina u ljudskom organizmu. Čak 75% organa u svom sastavu ima kolagen, a kolagen je glavni sastojak vezivnog tkiva.

Kolagen je sveprisutan element i jedan od najkorisnijih proteina u ljudskom organizmu koji čini gotovo 30% od ukupnog broja proteina, a glavni je sastojak kože, kostiju i vezivnog tkiva. Vezivno tkivo jedno je od temeljnih tkiva te zajedno s hrskavičnim i koštanim čini potporno tkivo rasprostranjeno po cijelom organizmu.

Kolagen u svom sastavu sadrži 19 različitih aminokiselina, zbog čega se često naziva kompleksnim proteinom. Aminokiseline kolagena podrazumijevaju mješavinu neesencijalnih i esencijalnih tipova aminokiselina. Građen je od tri uzvojita polipetidna lanca od kojih svaki sadrži ponavljajući triplet aminokiselina, čime svaki broji čak 1400 aminokiselina.

Od 19 otkrivenih vrsta kolagena, četiri najvažnija kolagena označavaju se rimskim brojevima. Pa tako postoje: tip I koji je najzastupljeniji u kostima, tip II koji čini većinski dio hrskavice, a tipom III prožeta su embrionalna tkiva (krvne žile i probavni sustav). Tip IV nalazi se u bazalnim membranama i tvori svojevrsnu mrežu, dok tipovi I, II i III čine 90% ukupnog udjela kolagena u tijelu.

Uloga kolagena u organizmu
Kada govorimo o ulozi kolagena, govorimo zapravo o ulozi samog vezivnog tkiva – ono povezuje kosti u zglobove i gradi ovojnice oko organa, obavija mišiće i mišićne grupe, štiti krvne žile i živce. Osim toga, kolagen je najpoznatiji po tome što pomaže održanju elasticiteta kože i spajanju tetiva i zglobova. Ljudski organizam ima sposobnost sinteze kolagena, ali starenjem postepeno gubi tu mogućnost što se očituje u smanjenju elastičnosti i gipkosti kože, odnosno, rezultira nastankom bora i bolova u zglobovima. Nedostatak kolagena, između ostalog, može uzrokovati i brojne poremećaje koštanomišićnog sustava, poput artritisa.

Osim starenja, postoje i drugi čimbenici koji uvjetuju nedostatak kolagena, poput prehrane, pušenja, slabe tjelesne aktivnosti i dehidracije. Pretjerani unos alkohola i kofeina isto tako može pospješiti gubitak kolagena.

Stil života i prehrana djelomično mogu usporiti gubitak kolagena, a ljudi se sve više pouzdaju u supstancama s kolagenom koje su dostupne kao dodatak prehrani. Sve popularniji su dodaci prehrani koji dolaze u obliku tableta, praha ili kapsula, kao i kozmetički proizvodi s dodatkom kolagena koji se koriste u svrhu pomlađivanja kože te injekcije s kolagenom koje uklanjaju bore, a najčešći konzumenti su žene. Osim kolagena kao dodatka, proizvodi za njegu kože u zadnje vrijeme izdvajaju vitamin C kao ključan faktor u generaciji zastarjele i nedovoljno elastične kože. Antioksidansi koji se nalaze u vitaminu C mogu pojačati proizvodnju kolagena.

Osim vitamina C, postoje čimbenici koji potiču proizvodnju kolagena, a u organizam ih je najjednostavnije unijeti hranom. Hrana bogata kolagenom svakako je hrana bogata proteinima – jaja, perad, riba, gljive, orašasti plodovi, zeleno povrće i citrusi.

Pored hrane, biljke poput aloa vere od davnina se koriste za liječenje rana na koži, a danas su široko konzumirani u raznim oblicima. Gel aloa vere pri nanosu na kožu hladi i ublažava kojekakve opekline i ubode te zateže kožu. Razlog tome je što biljka aloe vera potiče razgradnju kolagena kada se nalazi na koži ili primjenjuje oralno.

Ako bolujete od artitisa ove namirnice morate uvrstiti u svoju prehranu!!

Osteoartritis je bolest zglobova koja čini gotovo polovicu svih vrsta artritisa, a jedan je od najčešćih medicinskih problema u svijetu.

Brojni su uzročnici razvoja osteoartritisa. Iako među rizične činitelje ubrajamo i godine, istraživanja su pokazala da osteoartritis nije neizbježan dio starenja. Tako naprimjer, pretilost može dovesti do razvoja osteoartritisa u koljenom zglobu.
Pravilan odabir namirnica može ublažiti posljedice ove bolesti, pa pogledajte koje su to:

Bijeli luk
Studije su pokazale kako osobe koje konzumiraju namirnice poput bijelog i crvenog luka, rjeđe pokazuju simptome ranog razvoja osteoartritisa. Znastvenici vjeruju da sastojci iz ovih namirnica smanjuju oštećenje enzima u stanicama.

Kurkuma
Sadrži fitokemikaliju kurkumin koji se pokazao kao izvanredna pomoć u liječenju raznih oboljenja.

Riba
S obzirom da naše tijelo ne može samo proizvesti Omega-3 masne kiseline, moramo ih unijeti putem prehrane. Rudnici omega-3 masnih kiselina su ribe poput lososa, tune, sardina i sleđa te oraha. Postoje jaki dokazi da omega-3 utječe na zdravlje, tako da ne samo da pomaže spriječiti bolest nego usporava njeno napredovanje, potencijalno držeći osteoartritis pod kontrolom.

Brokula
Iako se vjeruje kako je osteoartritis nezaobilazni dio starenja, znastvenici na East Anglia Sveučilišta vjeruju kako će uskoro otkriti način za sprječavanje spomenute vrste artritisa. Potencijalno rješenje je prirodni, bioaktivni sastojak pod nazivom sulforafan. Moguće ga je naći u kupusnjačama, pogotovo brokuli. Spomenuti sastojak blokira enzime koji uzrokuju uništavanje zglobova kod osteoartritisa. No stručnjaci su uvjereni da sulforafan može usporiti pa čak i spriječiti nastajanje neugodne bolesti.

Zeleni čaj
Za umirivanje simptoma osteoartritisa povremeno seni priuštite šolju zelenog čaja.

Maslac od kikirikija
Kalcij i vitamin D skriveni u kikirikiju doprinose zdravlju kostiju i zuba. Na taj se način dugoročno sprječava rizik od osteoporoze tijekom kasnijih godina života. Sadrži i vitamin B3 (niacin) koji dokazano bolje od placebo lijekova umiruje upale i povećava fleksibilnost.

Najčešće povrede koljena (uzroci i oporavak)

Koljeno je jedan od najkompliciranijih zglobova, a predstavlja spoj između natkoljene (femur) i potkoljene kosti (tibia) pokrivene hrskavicom, između kojih se nalaze 2 meniska u funkciji amortizacije, zglobna čahura i sinovijalna opna koja sudjeluje u lučenju sinovijalne tekućine koja podmazuje zglob, sprečavajući pritom oštećenja koja nastaju trenjem koštanih struktura. S prednje strane se nalazi kost iver (patela) koja usađena u tetivu m. kvadricepsa ima ulogu povećanja ekstenzije potkoljenice gdje iver djeluje kao poluga, povećavajući ugao pod kojim tetiva može bolje djelovati.

Koljenski zglob jedan je od najvećih zglobova na tijelu koji ima važnu ulogu u kretanju. Prenosi sile od stopala prema trupu pri stajanju, hodanju ili trčanju i važno je da su koljenske strukture zdrave, intaktne, kako ne bi dolazilo do bolova i onemogućavanja kretanja.

Sportovi kao što su trčanje, košarka, hokej, fudbal, biciklizam, borilački sportovi i drugi, mogu povećati rizik od bolova i povreda koljena. Sportovi u kojima se koriste kopačke, iznenadne promjene u pravcu kretanja, zajedno sa kontaktnim sportovima, su uobičajeni rizici za povredu koljena. Starije osobe mogu biti izložene većem riziku od povrede koljena zbog pada i osteoporoze. Žene mogu biti izložene većem riziku od povreda prednjeg ukrštenog ligamenta (ACL) i patelarnih povreda, zbog anatomije ženskog kuka i bedrene kosti i ugla pod kojim je koljeno nagnuto i mišićnoj funkciji. To može dovesti do chondromalacia patella (CMP), upale ili iritacije donje strane patele. Također prekomjerna težina može biti faktor rizika za povredu koljena, jer prekomjerna težina pravi veliko opterećenje na zglobove donjih ekstremiteta. Pretjerano treniranje, neadekvatna ili nedovoljna obuka za sport, ali i neispravna rehabilitacija akutnih povreda takođe mogu dovesti do povreda koljena.

Ako je povreda akutna, glavni simptomi će najverovatnije biti bol i otok (edem) zgloba koljena, ako je povreda hronična ili prekomjerna, simptomi klika, iskakanja i povremenog bola će biti izraženiji. Različite vrste uobičajenih povreda koljena na koljenu definirane su zahvaćenom anatomijom koljena i mehanizmom kojim je povrijeđeno:

  • Uganuća (dystorsio) koljena dovode do povrede ligamenata ili meniskusa koji drže koljeno stabilnim.
  • Kontuzija (contusio) koljena nastaje dejstvom jake sile tj. udarom koje može dovesti do višestrukih povreda zgloba koljena.
  • Istegnuća (distensio) koljena, kada su istegnute tetive ili mišići koji okružuju koljeno, obično zbog hiperfleksije ili hiperekstenzije koljena.
  • Burzitis (bursitis) koljena nastaje kada je vrećica ispunjena tekućinom u koljenu iritirana, upaljena ili inficirana.
  • Ruptura meniskusa (tear of a meniscus) mogu nastati kod oštećenja unutrašnjosti koljena.
  • Dislokacija (dislocatio) zglobova koljena može nastati usljed velikih udara, uticajem jakih sila na koljeno (sport, nesreće na motornim vozilima).
  • Frakture (fractura) koljena nastaju kod direktnih udaraca u kost.
  • Prekomjerne povrede koljena (overuse knee injuries) uključuju sindrom patelofemoralnog bola (koji se često naziva “koljeno trkača”, koji uzrokuje bol na prednjem dijelu koljena), slabost i degeneraciju hrskavice ispod koljena (chondromalacia patella).
  • Osgood-Schlatterova bolest (OSD) stanje kod djece uzrokovano rastom šiljaka koji uzrokuju bol u koljenu i oticanje ispod koljena.

Medicinski tim koji može biti uključen u liječenje povrijeđenog koljena uključuje doktore ortopede, fizioterapeute, radne terapeute ili druge specijaliste za rehabilitaciju. Ukoliko je povreda koljena povezana sa sportom, potrebna je konsultacija specijaliste sportske medicine. Veće povrede koje uključuju puknuće (rupture) ligamenata, nestabilnost zglobova koljena, oticanje, smanjen obim pokreta ili frakture zahtijevaju konsultaciju ortopeda. Dijagnozu povrede koljena postavlja doktor na osnovu historije povrede, fizičkog pregleda, a ponekad i upotrebom rendgenskih snimaka ili MRI-a (magnetne rezonance).

Održavanje jakih, fleksibilnih mišića nogu i traženje hitne medicinske pomoći za sve povrede koljena je neophodno da bi se osigurala precizna dijagnoza i odgovarajući tretman povrede. Osim toga, održavanje snažnih mišića potpornih nogu i vježbanje radi prevencije povreda će pomoći da se koljeno održi zdravim tokom čitavog životnog vijeka. Liječenje povreda koljena zavisi od vrste i težine povrede i može uključivati ​​RICE terapiju (odmor, led, kompresiju, elevaciju), fizikalnu terapiju, imobilizaciju ili operaciju.

 

‹ 123456 ›Last »

Copyright © 2024 - Developed by Unomedia