Morate voljeti početnike. Njihova kombinacija entuzijazma i manjka znanja/iskustva često vodi do najbesmislenijih dijeta i pitanja o treninzima. Ali, svi smo bili nekad u toj situaciji i pitali se neke najbanalnije stvari. Ali, jedna od najmanje banalnog pitanje kod početnika tiče se samog njihovog statusa. Tačnije, u kojem trenutku početnik se može smatrati vježbačem sa osrednjim iskustvom i krenuti s naprednijim programom vježbanja?

Uglavnom, postoje 3 odgovora na to pitanje, ali samo jedan zapravo ima smisla.

1. Držati se „vremenskog okvira“ (što je to besmisleno)

Najčešći odgovor koji će te čuti na ovo pitanje jeste povezan za vrijeme. Na primjer, trebate se držati početničkog načina treniranja određeni broj sedmica. Kad se to završi, pređite na drugi nivo.

Mana

Ne zvuči loše, zar ne? Ali, postoji jedna velika mana ovom pristupu: ko može reći da nećete nastaviti dobro napredovati kad to vrijeme prođe? Na primjer, čuli ste da postoji dobra početnička rutina koja traje 6 mjeseci. Nevjerovatno dobro napredujete (kao većina početnika koji koriste inteligentno kreirane trening rutine) i prošlo je 6 mjeseci kako se držite tog programa.

Da li ćete prekinuti sa tom odličnom progresijom jer je prošlo 6 mjeseci? Hoćete li napustiti rutinu koja već radi savršeno za vas samo zato što je navodno vrijeme da pređete na napredniji program? Ako to smatrate pravim načinom, znajte da griješite.

Ako vam trening rutina odgovara i proizvodi dobre rezultate koje želite, zadnja stvar koju trebate uraditi jeste da to prekinete zbog naprednijih programa, samo zato što je prošao određeni vremenski period. Ova početnička rutina vam može odgovarati još mnogo vremena,  i vjerovatno i bolje od bilo koje druge rutine koje koriste srednji dizači.

S ovim pristupom to ne znate. Ne znate koliko je dobra ova trening rutina, ako ćete tek tako prijeći na naprednije i vrlo moguće žrtvovati vaše rezultate u procesu.

2. „Nivo snage“ pristup (što ne valja)

Sljedeći čest odgovor kojeg ćete dobiti zasniva se na nivou snage. U smislu, trebate se držati početničke rutine dok ne možete na benchu dizati toliko, ili uraditi ovoliko čučnjeva, toliko mrtvog dizanja…

Mana

Opet, ne zvuči toliko loše, ali postoji mana koja je dosta slična prethodnoj: ko može reći da ćete nastaviti napredovati sa ovom rutinom kad premašite određene nivoe?

Na primjer, recimo da je težina od 85 kilograma na benchu potrebna da dostignete u odnosu na važu tjelesnu težinu, da biste prešli na naredni nivo. Da li zaista mislite da je to tačna maksimalna tačka koju možete dostići sa ovom rutinom? Naravno da ne.

Vjerovatno postoji dobra mogućnost da samo nastavite sa tim što radite i napredujete do 90 kilograma i iznad toga bez ikakvih problema. Naravno, ne možete to znati, ako ste prezauzeti s tim da čim prije pređete na naredni nivo i „prestanete biti početnici“.  A, zapravo nemate razloga da ikud žurite.

3. „Ako nije pokvareno, ne popravljaj“ pristup (Što je najbolji)

Iako se može reći da prethodna dva načina nisu potpuno pogrešna, ipak nisu ni toliko dobra. Oba imaju određene mane, pa se ipak pitanje o prelasku na viši nivo ipak treba usaglasiti sa zdravim razumom. Dakle, trebate koristiti početničke trening rutine dok vidite da više ne stvaraju dobre rezultate.

Pod pretpostavkom da se sve izvršavalo ispravno, znatan pad u napretku je najbolji znak da ste spremni za prelazak s početničke rutine na naprednije rutine.

Nevažno da li je to nakon 4 mjeseca, 6 mjeseci ili 2 godine. Nevažno da li ste prešli određeni nivo težine na benchu, ili mrtvom dizanju.

Sve dok vam početnička rutina odgovara i daje rezultate, trebali biste se držati toga. Ne postavljate sebi neke vremenske okvire, niti nivoe snage. Samo radite dok ostvarujete rezultate. Upravo rezultate (ili nedostatak istih) trebate koristiti kao stvarni vodič.

Dakle, ako nije nešto pokvareno, nemojte se truditi to popravljati. To se može (i često treba) primijeniti na većinu aspekata za ishranu, trening, pogotovo kod početnika.

(body.ba)