U zadnjim danima godine često donosimo novogodišnje odluke, pa tako već s prvim danima godine krećemo s novim ponašanjima u nadi da će se zadržati kroz cijelu godinu.

Koliko puta ste odlučili početi vježbati baš nakon dočeka? Početi štedjeti? Prestati pušiti? Početi se zdravo hraniti? Vjerojatno svake godine, ali pitanje je koliko je odluka dugo trajala i zašto tako kratko.

Problem je u tome smo što smo donijeli odluku, a nismo postavili konkretan cilj.

Uzmimo, naprimjer, vježbanje: svake godine u decembru pojedemo više nego smo planirali jer znamo da donosimo odluku o vježbanju odmah nakon proslave Nove. Zatim počnemo s nekom vrstom tjelesne aktivnosti, prvih nekoliko dana ili sedmica osjećamo se odlično, pa odlučimo malo smanjiti intenzitet jer – ljeto je daleko. Pa neke sedmice u potpunosti preskočimo trening, jer eto, jednostavno nije bio dobar dan. I šta se dogodilo?

Zaista smo ispunili odluku da započnemo s vježbanjem, to je i bila želja, ali bila je nedovoljno konkretna kako bi opstala i kako bismo imali motivaciju ostvariti je do kraja.

Kada donosimo odluke, želimo želje, ili postavljamo ciljeve važno je biti jako konkretan, u detalje definisat koja je tačno namjera i željeni ishod. Dobro je znati i na koji period se naš cilj odnosi, i naravno, koliko je važno ili potrebno da se to ostvari.

Upravo zato se često spominje tehnika SMART prilikom određivanja ciljeva. SMART tehnika kaže da cilj treba biti: specifičan (Specific), mjerljiv (Measurable), ostvariv (Attainable), relevantan (Relevant) i vremenski ograničen (Time- based).

Odluka o početku vježbanja poprimila bi potpuno drugačiju formu ako je želimo postaviti kao cilj. Naravno, početak vježbanja kod različitih ljudi može imati različit željeni ishod – za nekog će to biti mršavljenje, za nekog želja za dobrim osjećajem u svom tijelu, za nekog je to pitanje samopouzdanja, a za neke zdrav život.

SMART cilj za osobu koja želi početi vježbati kako bi smršala i dobro izgledala u haljini na ljeto bio bi: “Kad 1. juna stanem na vagu ću imati x kilograma, jer sam išla u teretanu ponedjeljkom i četvrtkom od početka godine i svaku nedjelju hodala pet kilometara. Osjećat ću se sjajno i odjenuti ću haljinu koja će mi stajati kao salivena”.

Kada tako postavimo cilj, jako je lako provjeriti njegovu provedbu i odrediti uspješnost. Dobro je uzeti u obzir još nekoliko faktora koji će svaki cilj učiniti lakše dostižnim i raditi na njegovoj provedbi.

SAMO POZITIVNO
Kod postavljanja ciljeva ključno je da oni budu u pozitivnom, afirmativnom tonu. Umjesto da cilj bude “prestat ću jesti masnu hranu i neću se debljati”, fokus stavljamo na ono što želimo, naprimjer – “počet ću se više kretati i bit će mi ugodnije u mom tijelu jer ću se zdravo hraniti”.

Naš mozak ne procesuira u negacijama i važno je sebi postaviti pitanje što želimo, a ne što ne želimo. Kada sami sebi krenemo komunicirati što želimo, nekako se i naše želje i ciljevi fokusiraju u tom smjeru jer smo podsvjesno smo počeli raditi na njima.

Moguće je izvježbati dobro oblikovanje ishoda, odnosno postavljanje ciljeva, a samo nekoliko ključnih pitanja može pomoći u kvalitenom postavljanju cilja, što je gotovo pola ostvarenja.

– Šta želite? (u pozitivnom, afirmativnom obliku)
– Kad, gdje, s kim, koliko, kako? (specifično)
– Šta ćete vidjeti, čuti ili osjetiti kad dostignete cilj? (dokazi)
– Kontrolirate li vi sve što je potrebno za ostvarenje?
– Koliko je ovaj cilj prikladan za vas? Koliko je važan?
– Šta će se dogoditi ako postignete to što želite? (hoćete li nešto izgubiti)

Kada na ovaj način počnemo razmišljati o ciljevima, shvatimo koliko “detalja” uopšte ne uzimamo u obzir prilikom postavljanja ciljeva, možda zato naša provedba ponekad manjka.

Dobro je fokusirati se na manji broj većih ciljeva odjednom, ali ne pretjerati kako se ne bi izgubio fokus. Iznimno je zadovoljavajuće kad s popisa krenete križati ciljeve jer su ostvareni.