Osteoartritis uskoro vodeći uzrok invaliditeta!

Osteoartritis (OA) je kronična upalna degenerativna bolest zglobova koja se obično pojavljuje nakon 45. godine života. S obzirom na to da se radni i životni vijek stanovništva kontinuirano produljuje, osobito u zapadnim razvijenim zemljama, proporcionalno s fenomenom starenja populacije, nažalost, raste i broj oboljelih od te bolesti.

Kako se procjenjuje da će do 2030. osteoartritis postati vodeći uzrok invaliditeta u općoj populaciji, struka sve češće podsjeća na važnost uvođenja odgovarajuće terapije i kontrole progresije bolesti. Iako je prevencija najbolji način borbe, o prevenciji osteoartritisa teško je govoriti jer su čimbenici rizika brojni i raznoliki – od genetske predispozicije, preko dobi i spola pa sve do životnog stila i tjelesne težine. Usto, nastanku pogoduju preopterećenje zglobova, ozljede hrskavice, meniskusa i ligamenata te prijelomi kostiju.

Degenerativna i progresivna bolest
Osteoartritis je kronična degenerativna i progresivna bolest zglobova koja zahvaća hrskavicu i područje kosti ispod hrskavice. Čak 80 posto osoba starijih od 50 godina može imati simptome osteoartritisa koji im uvelike narušava kvalitetu života, ali i produktivnost, a dugoročno može dovesti i do određenog stupnja onesposobljenosti. Bolest najčešće zahvaća male zglobove šaka, a zatim i velike zglobove kukova i koljena. Problemi vezani uz osteoartritis jedan su od najčešćih razloga posjeta liječniku obiteljske medicine, kao i upućivanja pacijenata na specijalistički pregled kod fizijatara, reumatologa ili ortopeda.

Vodeći simptomi
Vodeći simptom osteoartritisa je bol u jednom ili više zglobova. Bol je različite jačine, ovisno o fazi bolesti, mirovanju ili opterećenju, a uz nju se ponekad mogu pojaviti oteklina i ograničeno crvenilo. U tom slučaju govorimo o proliferativnoj fazi koja može trajati i po nekoliko dana, nakon čega se otok i crvenilo povuku, no bol i dalje ostaje. Bolesnici se mogu žaliti i na smanjenu pokretljivost, a u težim slučajevima, osobito kada su zahvaćeni kuk i/ili koljeno, otežano ustajanje, sjedanje i hod po stubama. Pacijenti se žale i na nespretnost u šakama i ispadanje predmeta iz ruku. Nakon postavljanja sumnje, najvažniji koraci u dijagnostici su klinički pregled i radiološka obrada.

Mogućnosti liječenja
Temelj liječenja OA je kombinacija lijekova i nefarmakoloških mjera. Nefarmakološke mjere su, primjerice, redukcija tjelesne težine, prilagođena tjelesna aktivnost koja pomaže održavanju mišićnog tonusa, primjena rehabilitacijskih pomagala za rasterećenje oštećenog zgloba (štap ili štaka).

Nadalje, važno mjesto pripada radnoj terapiji, primjeni pasivnih fizikalno-terapijskih postupaka, koji u prvom redu imaju simptomatski učinak, te aktivan pristup, tj. medicinska gimnastika individualno prilagođena s obzirom na dob bolesnika, eventualne druge dijagnoze i slično. Ipak, uz nefarmakološki pristup, okosnicu liječenja čini primjena lijekova zbog njihova bržeg djelovanja u smislu smanjenja boli i zakočenosti.