Vježbanje s težinama je jedini način izgradnje mišića, a konkretno baziranje na podizanje težina koje predstavljaju veliki izazov tijelu i blizu su granice poslije koje uopšte nije ni moguće vježbati, upravo izaziva i najveći napredak.

Za sve to postoji cijeli niz razloga, a par naučno dokazanih teza, trebalo bi poslužiti kao motivacija za pridavanje posebne pažnje izvođenju kratkih serija u kojima je moguće izvesti samo 3 do 5 ponavljanja.

1. Izazivanje preopterećenja

Filozofija povećanja mišića je jasna, što se većim izazovima izlože, mišići će jednostavno postajati veći i jači. Odustajanje od vježbanja i pravljenje pauze nakon prvih osjećaja nelagode i boli u mišićima, nikada neće biti put do pravog napretka. Preopterećenje i dolazak do krajnjeg otkaza, jedini je provjereni način dolaska do zacrtanog cilja.

2. Aktiviranje brzogrčećih vlakana

Mišići nisu sastavljeni od svih vlakana iste vrste, pa možemo naglasiti to da se dijele na brzogrčeće i sporogrčeće, ili jednostavno na brza i spora mišićna vlakna. Svaka od te dvije vrste vlakana se aktivira na poseban način, spora su, kako im i samo ime kaže, vlakna koja je moguće pogoditi kroz duža ponavljanja, odnosno vježbajući sa manjim opterećenjima, dok se brza aktiviraju dizanjem velikih težina. Brzih mišićnih vlakana je mnogo više, odnosno mnogo su veća, pa se zaključak o pravom načinu vježbanja i sam nameće.

3. Otkrivanje mišićnog debalansa

Sasvim je prirodno da su određeni mišići na jednoj strani tijela, nekada razvijeniji od od onih na drugoj. Rezultat je to životnog stila, poslova s kojima se ljudi bave i slično, a da bi se otkrilo da li postoji određenog debalansa između desne i lijeve ruke, ramena, nogu itd., tijelo je potrebno izložiti većim izazovima, jer pri manjim iskušenjima to nikada neće doći do izražaja da jedna ruka lakše gura šipku s tegovima i slično. Tek kada se otkriju nedostaci, može se pristupiti njihovom rješavanju. (body.ba)