Inzulinska rezistencija

Ponekad imate nagle napade slabosti, drhtavice, osjećaja gladi? Smetnje se pogoršavaju nakon obroka? Imate osjećaj da se debljate a ne jedete previše? U ogledalu vidite sebe u obliku ‘’jabuke’’ sa nadutom stomačnom regijom?

Možda imate inzulinsku rezistenciju? Mrzak i često neprepoznat neprijatelj našeg zdravlja koji se može godinama lukavo skrivati pod maskama umora, pospanosti, bezvoljnosti a u konačnici vas dovesti do Tip 2 dijabetesa.

Inzulin potiče sve tjelesne stanice da apsorbiraju šećer i iskoriste ga za energiju, a o tome ovise funkcije svih organa i tkiva. Osim toga, pomaže i u reguliranju nivoa šećera u krvi. Kada se ta prirodna funkcija naruši dolazi do inzulinske rezistencije čiji su simptomi slabost, umor, debljanje, a krajnja posljedica šećerna bolest.

Rezistencija na insulin je stanje smanjene osjetljivosti ciljnih tkiva na normalne koncentracije insulina u cirkulaciji.
Ovo stanje vodi povećanoj proizvodnji glukoze (šećera) u jetri, jer tkiva manje uzimaju glukoze preko insulina pa je jetra opterećena više.

Insulinska rezistencija se javlja najčešće kod gojaznosti, a faktor rizika je i fizička neaktivnost.

Povećana gojaznost doprinosi rezistenciji na insulin.
U stanju gojaznosti se na mnogo načina smanjuje mogućnost insulina da smanji nivo šećera u krvi, a sa druge strane, mozak i druge ćelije u tijelu ne dobijaju dovoljnu količinu šećera i daju signale da je potrebno unijeti novu količinu.

Postoje tri osnovna principa liječenja:
– Prvi od njih je razmjerno smanjenje unosa ugljikohidrata kroz prehranu te izbjegavanje rafiniranih ugljikohidrata.
– Drugi osnovni princip liječenja jest fizička aktivnost u bilo kojem obliku i prema afinitetu, optimalno da je svakodnevna barem pola sata.
– Treći pristup liječenju uključuje primjenu lijekova.

Tuzlanka Mirela otkrila novi lijek: Želim svojim znanjem pomoći mladima u BiH

Mirela je 1994. godine odselila iz BiH u Edinburgh gdje je dobila diplomu srednje škole George Heriot's School, zatim diplomirala farmakologiju, doktorirala biohemiju i završila postdoktorski studij na Harvardu. U Škotskoj je živjela sa sestrom koja je studirala pravo, dok su njihovi roditelji bili u Tuzli. Kaže da se nikada nije smatrala izbjeglicom.

“Kada sam bila u školi uvijek sam mislila da ću se vratiti u Bosnu i Hercegovinu, ali sam se istovremeno prijavljivala na fakultete u Škotskoj. Primili su me na Univerzitet u Edinburghu i dali stipendiju za sve četiri godine. Ovdje se zaista cijeni težak rad i učenje, tako da sam morala imati dobre rezultate da bih dobijala tu stipendiju”, ispričala je Mirela.

Značajno istraživanje njenog tima finansirala je Britanska fondacija za zaštitu srca.

Trodameskin, lijek koji je dobijen iz jedne vrste morskog psa, klinički se testira u slučajevima karcinoma dojke i dijabetesa tipa 2, a ispitan je i njegov efekt kod kardiovaskularnih bolesti. Ispostavilo se da smanjuje rizik od srčanog i moždanog udara kao i ostalih kardiovaskularnih problema jer smanjuje masnoće i kalcifikate u arterijama. Lijek je testiran na miševima, a ljekari su zatražili dozvolu za primjenu kod ljudi.

“Mi smo htjeli provjeriti kako možemo koristiti ‘Trodameskin’ u tretiranju kardiovaskularnih bolesti, kao, naprimjer, kod ateroskleroze. Aterosklerotski plakovi se nalaze u svim našim arterijama i što više starimo, one postaju manje elastične, stvara se sloj masnoće, koji se onda kalcificira. Znamo da su gojaznost i dijabetes tip 2 uglavnom rizični faktori za aterosklerozu, tako da smo htjeli ispitati da li se tu može koristiti ovaj lijek, da smanjimo aterosklerozu i time smanjimo rizik od srčanih napada, moždanog udara i ostalih kardiovaskularnih problema”, kazala je Mirela.

Za potrebe istraživanja koristili su dvije vrste miševa.

“U prvim eksperimentima smo dali miševima ‘Trodameskin’ od početka procesa ateroskleroze, kada se ti plakovi stvaraju. A također smo imali i miševe kod kojih su se već stvorili plakovi i njima smo na kraju dali samo jednu dozu ‘Trodameskina’. Nakon četiri sedmice smo pogledali kako izgleda unutrašnjost njihovih arterija i da li ima manje masnoće i kalcifikata. I šta smo otkrili – imali smo iste rezultate i oni su bili pozitivni, bilo je mnogo manje te inflamacije unutar arterije, manje plakova. Znali smo da je protein PTP1B povećan kod gojaznosti i da će lijek smanjiti aktivnost tog proteina, ali nismo očekivali da se u isto vrijeme aktivira molekularna kaskada, koja se inače aktivira kada vježbate. Kada smo smanjili aktivnost tog lošeg proteina PTP1B, istovremeno smo aktivirali i taj dobri protein”, kaže Mirela.

Ističe da bi bila jako sretna da svojim znanjem i iskustvom može pomoći mladima u Bosni i Hercegovini zbog čega se nada da će od kolega iz rodne zemlje dobiti ponudu za saradnju. (klix.ba)