Uistinu je lagano gubiti masti. Većina debljih ljudi zna tačno šta ih čini takvima. Teško je donijeti odluke, ali postoji nešto još teže: držati tu mast dalje od sebe kad je se riješiš. Otprilike 90 % ljudi koji izgube masti, opet ih dobiju.
Što s tih uspješnih 10 %? Kako oni izgube masti i ostanu mršavi? Što ti ljudi imaju zajedničko? National Weight Control Registry dala je neke savjete.
NWCR ima arhivu koja prati 5,000 ljudi koji su izgubili 15 ili više kilograma, a zadržali su tu kilažu barem godinu dana. Te uspješne priče imaju nešto zajedničko:
1. Razmišljaju
Prolaze kroz mnogo faza pokušaja i pogrešaka. Još je važnije, uče iz svojih pogrešaka, prema Jamesu Hillu, upravitelju Centra za ljudsku prehranu.
Ukratko, pokušavaju, ne uspiju, modificiraju, pokušavaju opet dok ne izgrade vlastiti održivi plan. Djeluje očigledno, ali nemaju svi takav pristup mršavljenju. Neki se uhvate specifičnog plana, prema ,,brandu”, a to je dobar početak. Ali kad im prvi put propadne pokušaj, ne popravljaju plan. Odustanu i tvrde kako njihova ,,dijeta ne valja”.
Razjasnimo jednu stvar: svaka dijeta funkcionira ako je unos kalorija dovoljno nizak i / ili ako postoji bavljenje fizičkom aktivnošću. No, nisu sve dijete zdrave i većina ih nije održiva. Sve vode prema gubitku masti, ali je potrebno u cijelom procesu preuzeti odgovornost da ti dijeta pomogne u svakodnevnom užitku i zdravoj prehrani. Tvoj inicijalni plan prehrane to ne može umjesto tebe.
Ljudi koji su smršavili i ostali mršavi shvatili su taj dio priče. To su ljudi koji se prilagođavaju, eksperimentišu i misle sami za sebe.
2. Doručkuju
Većina ispitanika iz NWCR jedu ujutro. T Nation je dosta pisao o važnosti doručka, no nešta uvijek izmakne čitateljima: ljudi koji doručkuju ukupno više vježbaju i dnevno se više kreću (NEPA ili fizička aktivnost bez vježbe) nego oni koji ne doručkuju.
To ima smisla. Ako tijelo osjeti manjak energije ili glad, nesvjesno će usporiti pokrete osim onih u teretani. To je neaktivnost koja se povećava dugoročno.
3. Ne jedu cheat obroke
Ljudi koji izgube znatnu količinu masti i ostanu mršavi nemaju prejedanja za blagdane ili vikende. Ako gledaš na nezdravu hranu kao na ovisnost – a biokemijski to jest – tada to ima smisla. To su prejedanja koja te vraćaju na početak, na nezdrave navike i bude požude.
Napokon, ovisnik koji se izliječio ne uzima tu svoju omiljenu drogu za rođendan, a niti se napije za vikend kao nagradu što je ,,bio dobar” taj cijeli tjedan. Svi koji se bore s masnim naslagama i odžavanjem linije, trebali bi usvojiti ovakvo razmišljanje. Tako će masti ostati daleko.
Chris Shugart