Ramena: raditi sa šipkom ili bučicama?

Svima je jasno da deltoidi ramena predstavljaju mišićnu grupu direktno odgovornu za atraktivan izgled gornjeg dijela muškog tijela, pa ukoliko su ovi mišići dovoljno razvijeni svaki odjevni predmet jednostavno mora dobro stajati na takvom tijelu. Upravo za razvijanje ovih mišića, najbolje i najprovjerenije vježbe su svakako potisci iznad glave sa bučicama ili sa šipkom.

Sada se postavlja pitanje, šta je bolje, šipka ili bučice, da li odabrati prvu ili drugu varijantu, ili su i jedna i druga jednako važne, piše body.ba.

Potisak sa šipkom

Vježba koja spada u red najatraktivnijih i stoji odmah uz čuveni bench potisak, čučnjeve i veslanja. Sa ovom vježbom, vježbač je u mogućnosti pogoditi istovremeno prednju i srednju glavu deltoidnog kompleksa, a ako već trenira sa šipkom, tada u izvođenju ponavljanja učestvuju i trapezi, tricepsi i gornji dio prsa.

Osnovna prednost šipke u odnosu na bučice je mogućnost većeg opterećenja, ali to istovremeno može biti i glavna mana, jer se ozlijede mnogo češće dobijaju na ovaj način u poređenju sa izvođenjem istih zahvata ali sa bučicama. Osim toga, neugodan položaj i žestok pritisak na završetak kičme mogu biti okidač za javljanje hroničnih bolova u predjelu donjih leđa.

Potisak s bučicama

Izvođenje ove vježbe je moguće češće vidjeti nego izvođenje vojničkog potiska sa šipkom, a razlog je najčešće potpuno jednostavan – zato što je klupa za izvođenje potiska sa šikom iznad glave zauzeta, a izbor bučica je u svakoj teretani prilično veliki.

Međutim, osim jednostavnosti, potisak sa bučicama ima i nekoliko drugih prednosti. Sa ovakvim načinom vježbanja, opterećenje je ravnomjerno raspoređeno i ne postoji mogućnost varanja, odnosno ispomoći jedne – snažnije ruke onoj slabijoj, a zahvaljujući tome što je neophodno balansiranje sa tegom, u radu učestvuju i dodatna mišićna vlakna, pa je čak i zadnji deltoid nekada aktivan.

Zbog takvog raspoređivanja opterećenja na više mišićnih vlakana, slobodniji su pokreti i lakše se vlada teretom, a kada se svemu tome još doda da su bučice manje težine od tegova nanizanih na šipku, mogućnosti dobijanja povrede su drastično manje. Ipak, za veliku masu potrebne su i velike kilaže, samo što to može biti problematično kod ramena jer je sa jedne strane kruga rizik od slabog napretka, a ukoliko se pretjera sa kilažom sa druge strane se nalazi veliki rizik od povreda.

Da zaključimo, svi imaju argumente za i argumente protiv jedne odnosno druge verzije, i u samom našem izlaganju neke osobe će odlučiti da je za njih primarno jedno, a druge će odabrati drugo. Bilo kako bilo, radi se o dvije fenomenalne vježbe, pa bi najbolje bilo napraviti neku vrstu kompromisa i kombinovati izvođenje i jedne i druge vježbe za najbolji napredak, a istovremeno i kako se ne bi doveli do povrede ramena koja generalno spada u red najnezgodnijih.

Bučice ili šipka, šta je bolje?

Kada na red dođu treninzi sa težinama, na jedno pitanje prije svih treba odgovoriti – da li vježbati sa bučicama ili sa šipkom? Naravno, postoje tu i druge stvari poput kettleblla, otpornih traka i slično, ali za razliku od njih, svaka teretana na svijetu posjeduje šipke i bučice, jer to je osnovno.

Šta koristiti?

Odgovor: Oboje, i jedno i drugo ima svoje posebne prednosti ali i manjkavosti, kaže poznati trener Cameron McGarr u razgovoru za Men's Fitness magazin.

Prvo početi sa bučicama jer one pomažu da se izjednači i izbalansira neravnoteža koju mnogi imaju (posebno početnici). S druge strane sa šipkom je moguće ponekada i varati te više koristiti dominantnu stranu. Dakle, bučice osiguravaju to da svoje tijelo trenirate ravnomjerno. Još jedna korist od bučica je ta što ih je obično sigurnije koristiti od šipke, posebno prilikom podizanja velikih težina.

Ako na primjer ponestane snage i vježbač nije u stanju da izvede posljednje ponavljanje prilikom izvođenja vježbe na bench potisku bučicama, jednostavno se mogu ispustiti bučice, svaka sa svoje strane klupe. Međutim, ako se ovo isto desi pod opterećenjem šipke na kojoj su velike težine, osoba koja je u nevolji mora skupiti i posljednji atom snage, stisnuti se i nekako izbaciti šipku do kraja i povratka u ležište. Ovo može biti jako nezgodno iskustvo, pa je zbog toga to samo još jedan razlog za vježbanje sa asistentom.

Čitajući prethodni dio teksta, shvatate da su bučice definitivno bolji izbor od šipke. Eh, ipak nije u potpunosti tako i vrijeme je da malo izjednačimo priču.

Šipka omogućava podizanje većih težina, koje će u konačnici stimulisati ukupan rast mišića. To se posebno odnosi na popularne vježbe za noge kao što su čučnjevi, te u određenoj mjeri i mrtvo dizanje. Kako vremenom postajete jači, tako se javlja i potreba za sve većim povećavanjem otpora kako bi se rast i dalje nastavio. Dakle, umjesto da se trudite zadržati svoje prste umotane oko seta teških tegova dok izvodite čučnjeve, jednostavno stavite šipku preko donjeg dijela leđa i nesmetano radite vježbu.

Ko je sada jasan pobjednik? Niko… i jedno i drugo. Kao što je navedeno, i šipke i bučice imaju svoje posebne vrijednosti, baš kao što i imaju i svoje loše strane. Jednostavno, treba uzeti ono najbolje iz obje varijante miješanjem vrsta vježbi i prilagođavanjem treninga, a sve s ciljem postizanja maksimalnih rezultata iz svake. (body.ba)