Poput suhog voća, žitarica i mahuna i sjemenke u sebi sadrže visoko vrijedne tvari – bjelančevine ili proteine te velike količine vitamina E.
Sadrže i sve vitamine B skupine (osim B12) koji osiguravaju pravilnu izmjenu tvari, pravilnu podražljivost živčanog sistema te čuvaju zdravlje kože, kose i noktiju. Nije zanemariva ni količina prehrambenih vlakana, jer su upravo to tvari koje se preporučuju u prehrani kako bi se održavala i osiguravala pravilna peristaltika crijeva i time djelotvorna detoksikacija organizma. Sjemenke bundeve, suncokreta i sezama jesu hiperkalorične, ali ih nije pametno izbjegavati nego redovito jesti u malim količinama.
Iako samo žlica sjemenki ima više od 100 kalorija (oko 420 kJ) one pridonose smanjenju koncentracije lošeg holesterola u našem serumu (tzv. kolesterola niske gustoće, engl. low density cholesterol – LDL).
Sjemenke naime sadrže masti, ali je u njihovu sastavu zastupljeno više nezasićenih masnih kiselina u ukupnom sastavu lipida nego u mnogim drugim namirnicama koje smatramo niskokaloričnim. U sjemenkama sezama čak 58 posto od ukupnih masti zauzimaju nezasićene masne kiseline, a u sjemenkama suncokreta vrijednost za nezasićene masne kiseline kreće se oko 48 posto od ukupne količine masti sadržane u sjemenkama.
Nezasićene masne kiseline pomažu stvaranje tzv. dobrog kolesterola (HDL), koji djeluje poput čistača krvnih žila, a istodobno se smanjuje udio lošeg kolesterola u krvi. Najbolje ih je koristiti u izvornu obliku, bez dodatnog soljenja, jer suvišna količina soli dovodi do povećanja koncentracije natrija, što ima nepovoljan utjecaj na povećanje krvnog tlaka i volumena tekućine koja cirkulira organizmom.
Pri kupnji je važno uzeti one koje su djelomično popržene ili kratko kuhane. Prženjem ili kuhanjem u njima se naime uništavaju tvari koje nisu dobre za organizam. Riječ je o nekim biološkim aktivnim molekulama, koje predstavljaju antinutritivne tvari.
Jedna od njih je inhibitor proteolitičkog enzima tripsina, antitripsin, koji, ako ga ima, umanjuje stepen razgradnje proteina u namirnici. Drugu grupu nepoželjnih tvari čine one iz grupe hemaglutinina, molekula koje ako se potpuno ne razgrade tijekom probave mogu uzrokovati proljev i povraćanje.
Iz tih se razloga mnoge sjemenke prodaju pržene, a ako se neke i koriste sirove, potrebna je mala količina.
Sjemenke se mogu koristiti u supama, maneštricama, varivima, kao dodatak salatama, a često se stavljaju na peciva ili u razne krušne proizvode. Pojedine se mogu jesti same, a to su najčešće:
Sjemenke bundeve sadrže važne količine željeza, važnog za efikasnu opskrbu hemoglobinom unutar crvenih krvnih zrnaca, te magnezij i cink.
Prvi je važan kao antistresni element i element koji sudjeluje u održavanju strukture energetski važnih molekula, dok je cink važan za održavanje imunološkog sustava, reprodukciju i pravilan rast i razvoj. U područjima gdje se redovito jedu smanjena je učestalost pojave oboljenja prostate.
Sjemenke sezama nezamjenjive su u kuhinjama Srednjeg istoka i sjeverne Afrike. Najpoznatije jelo pripremljeno od mesa slatkastog okusa je halva ili tahini, a za temeljni okus i začin koristi se krema od sjemenki sezama.
Koriste se u gastronomiji srednje Azije i Srednjeg istoka za pripremu kruha. Ulje od njih daje aromu mnogim egzotičnim jelima.
Sadrže velike količine vitamina E, a poznate su i kao izvrstan izvor kalcija (preporučuje se pasta ili namaz od sezama u prehrani kod prijeloma kostiju) i kalija (osigurava pravilnu podražljivost, kada nedostaje javljaju se učestali mišićni grčevi).
Sjemenke suncokreta izvor vitamina E i nezasićene linolenske masne kiseline, nužne za pravilnu izgradnju membrana naših stanica.
Od njih se ekstrahira suncokretovo ulje koje se povremeno koristi i isključivo za proizvodnju margarina s visokim sadržajem polinezasićenih masnih kiselina. (fittness.com)
