RADNO VRIJEME : PON - PET 7:00 - 22:00, SUB 9:00 - 21:00, NED 14:00 - 21:00 ONLINE TRENING
Nova godina je pravo vrijeme da istražiš nove horizonte i ostvariš snove, da otkriješ snagu i vjeru u sebe, da se raduješ malim stvarima i pripremiš na zove izazove.
SRETNU I USPJEŠNU NOVU GODINU ŽELIMO VAM OD SRCA!
Vaš Body Control Fitness Centar!
Svjetska zdravstvena organizacija kao najčešći deficit u organizmu navodi nedostatak željeza, a ovaj se poremećaj može javiti u bilo kojoj dobnoj i spolnoj skupini.
Željezo je dragocjeni mineral, prijeko potreban za rast, razvoj i dobar imunitet. Od nedostatka željeza u organizmu gotovo dvostruko više pate žene nego muškarci, a s nedostatkom željeza „bori se“, prema nekim pokazateljima, čak 40 posto trudnica.
Željezo doprinosi normalnom stvaranju crvenih krvnih stanica i hemoglobina. Sudjeluje u transportu kisika, rastu i diobi stanica te u mnogim drugim biokemijskim procesima.
Željezo se u organizmu taloži u vrlo malim količinama i upravo su one veoma važne. Željezo je u krvi sastavni dio hemoglobina, takozvanog krvnog pigmenta, koji se tako naziva jer daje crvenu boju krvi. Hemoglobin koji se nalazi u crvenim krvnim zrncima ili eritrocitima prenosi kisik iz pluća u krv i dalje putem krvi u sva tkiva.
U našem organizmu željezo ima još jednu važnu ulogu, a to je da sudjeluje u specifičnim procesima u stanici kojima se proizvodi energija koju naš organizam koristi za rad i aktivnost. To je ujedno i razlog zašto su neki od prvih simptoma u stanjima povećanih potreba za željezom umor i manjak energije.
Manjak željeza može se prepoznati po nekim simptomima kao što su:
– opća slabost
– malaksalost i vrtoglavica
– bljedilo i lupanje srca
– listanje noktiju
– dnevni umor i pospanost.
Dnevno je potrebno unijeti 150 do 200 mg elementarnog željeza, najbolje u više doza, oko sat vremena prije obroka. Pripravak željeza može se uzeti s vitaminom C radi bolje apsorpcije, u obliku tableta ili sa sokom od naranče, naprimjer. Hranom unesemo oko 10 do 15 mg željeza, a iskoristimo tek 10 do 15 posto tog unosa.
Osjećate li se često iscrpljeno, to je jedan od najčešćih znakova nedostatka željeza. Premalo željeza u organizmu oduzima energiju, rezultira iscrpljenošću jer tijelo pokušava uzeti energiju gdje god može. Uz to, kratak dah za vrijeme vježbanja, ali i svakodnevnih aktivnosti poput hodanja do posla, pospremanja i penjanja po stepenicama također su znak da tijelu nedostaje željeza. Bljedilo kože, vjeđa ili noktiju također može ukazivati na nisku razinu željeza u organizmu. Naime, tijelo ne može stvoriti dovoljno zdravih crvenih krvnih stanica koje nose kisik, što dovodi do bljedila.
Željezo ima značajnu ulogu u razvoju djece jer je važno za razvoj njihova metabolizma i imunosnog sustava. Ako nam je prehrana siromašna namirnicama s visokim udjelom željeza, može doći do nedostatka željeza u organizmu i pojave anemije, odnosno kroničnog nedostatka željeza u organizmu.
Prije svega da naglasimo najbitnije: Vrtoglavica tokom vježbanja nije uobičajeno stanje i treba mu pristupiti ozbiljno te pronaći uzrok. Najčešći uzroci vrtoglavice tijekom fizičke aktivnosti je nedovoljan unos hrane, dehidracija ili nepravilno disanje tokom aktivnosti, ali ponekad ovo neugodno stanje može biti znak ozbiljnijih problema, poput visokog krvnog tlaka ili srčanih bolesti.
Vrtoglavicu ne treba ignorisati već se njome treba pozabaviti.
Prije svega, kada osjetite vrtoglavicu, odmah prekinite s fizičkom aktivnošću jer možete izgubiti ravnotežu i pasti i ozlijediti se. Sjednite, bitno je da glava bude u razini iznad srca i pokušajte se smiriti. Ukoliko je problem dehidracija ili pad šećera, popijte veću količinu vode ili neki brzi i šećerom bogati zalogaj.
Ako vrtoglavica ni nakon toga ne prođe, svakako posjetite doktora, posebno ako vrtoglavica dolazi uz druge simptome, poput boli u prsima, ubrzanog pulsa, kratkog daha, slabosti, slabije mogućnosti pomicanja udova ili promjenama u vidu i govoru.
Mogući uzroci vrtoglavice su:
1.Nizak šećer u krvi
Organizma koristi šećer u obliku glukoze za obavljanje većine svojih funkcija. Ako tijelo ne može proizvesti dovoljne količine glukoze, organizam pada u stanje hipoglikemije. Najčešće se to događa osobama koje trening rade ujutro, kada su razine šećera u krvi niske pa to može biti uzrok vrtoglavice. Uz vrtoglavicu, ovo stanje karakteriziraju mučnina, povišen puls i tremor.
Niskom šećeru u krvi se može doskočiti tako da se jede prije tjelesne aktivnosti (idealno je jesti 2-4 sata prije aktivnosti). Ukoliko dođe do vrtoglavice uzrokovane padom šećera, komadom voća popravi se stanje.
2.Manjak vode
Nedovoljan unos vode prije, tijekom ili nakon treninga može biti uzrok dehidracije. Kada tijelo nema dovoljno tekućine, ne može normalno funkcionisati. Dodatno, uz vodu koja se gubi znojenjem, iz tijela izlaze i elektroliti, posebno natrij koji pomaže održati ravnotežu tekućine u organizmu. Znakovi dehidracije su mučnina, glavobolja te suha i ljepljiva usta.
Dehidraciju se može izbjeći dovoljnim unosom tekućine prije, tijekom i nakon aktivnosti. Ukoliko se treningom izgubilo mnogo znoja, tada je nakon aktivnosti potrebno nadomjestiti i izgubljene elektrolite.
3.Nepravilno disanje
Ako ste novi u vježbanju, postoji velika šansa da nepravilno dišete tokom izvođenja vježbi.
U tom slučaju disanje nije usklađeno s aktivnošću već je prebrzo ili presporo. Ovo može dovesti do mučnine, slabine i osjećaja da ćete se srušiti. Ukoliko disanje nije sinhronizovano s aktivnošću, tijelo ne dobiva dovoljnu količinu kisika i ne ispušta ugljen dioksid van iz organizma, što može uzrokovati vrtoglavicu.
Različite aktivnosti zahtijevaju prilagodbu disanja i različite načine disanja pa je preporučljivo konzultirati se s trenerom oko pravilnog disanja.
4.Posturalna (ortostatska) hipotenzija
Posturalna hipotenzija je preveliki pad arterijskog krvnog pritiska kod naglog ustajanja, a očituje s kroz nekoliko sekundi presinkope, vrtoglavice, zanošenja, zbunjenosti ili zamagljenja vida. Uzrok mogu biti lijekovi ili nizak krvni tlak.
Ukoliko određeni pokret izaziva ovo stanje, savjetuje se kroz taj pokret prolaziti sporije nego obično kako bi se ova vrsta vrtoglavice izbjegla.
5.Presnažna kontrakcija trbušnih mišića
Mnogim vježbačima, cilj vježbanja jesu lijepi i izraženi trbušnjaci. No, u snažnoj želji da taj cilj ostvare mnogi pretjeraju u konstantnom i presnažnom kontrahiranju trbušnih mišića, što se najčešće događa na satovima pilatesa.
6.Zdravstveni problemi
U nekim slučajevima vrtoglavica tokom treninga može biti znak problema s pritiskom, srčanih smetnji ili problema s unutrašnjim uhom. Ukoliko vrtoglavica ne prođe nakon nekog od ranije opisanih savjeta, svakako posavjetujte liječnika kako bi vam odredio dijagnozu.
Otkucaji srca u minuti, koji se još nazivaju i puls, važan su i pouzdan način da saznate stanje vašeg srca i zdravlje čitavog krvožilnog sustava.
Mnogi ljudi često broje otkucaje svog srca, a u modernom dobu postoje i mobilne aplikacije koje preko otiska prsta mjere srčane otkucaje. No, ne znaju svi koja je normalna vrijednost jer normalna brzina otkucaja srca varira od osobe do osobe, a normalan raspon za odrasle osobe je od 60 do 100 otkucaja u minuti.
Poznato je da djeci srce brže kuca, a sportašima sporije, u odnosu na prosječnu odraslu osobu. Ponekad se roditelji znaju uplašiti kad izmjere djeci puls jer otkucaji srca djeteta mogu biti izrazito niski, i do 60 otkucaja u minuti u stanju mirovanja pa čak do 220 otkucaja u minuti tijekom naporne tjelesne aktivnosti.
Otkucaji srca nisu stalna vrijednost i razlikuju se od osobe do osobe zbog više različitih faktora. Neki od njih su: dob, pušenje, kardiovaskularne bolesti, visok kolesterol, dijabetes, lijekovi, temperatura, položaj tijela te aktivnosti kojima se osobe bave.
Kod zdravih odraslih osoba normalan puls iznosi između 60 i 80 otkucaja u minuti, a može doći do 100, što se smatra normalnom gornjom granicom. Preko 100 otkucaja u minuti u stanju mirovanja kod zdrave odrasle osobe može biti razlog za zabrinutost.
Ovisno o dobi, prosječan broj otkucaja srca u stanju mirovanja je:
Sportaši imaju puls između 40 i 60 otkucaja, kao i trudnice kojima su otkucaji srca u prosjeku od 60 od 70 po minuti, a nakon tjelesne aktivnosti zdrave odrasle osobe najčešće izmjere između 120 i 150 otkucaja u minuti.
Dostizanje idealne težine je cilj koji gotovo svako od nas ima u planu. Međutim, često dolazimo u situaciju da nas nezadovoljstvo sa našim fizičkim izgledom sputava da održimo idealnu težinu pa idemo u neku drugu krajnost (naglo i mnogo mršamo).
Kod određenih ljudi idealna težina se dosta razlikuje od zdrave tjelesne težine i upravo tu nastaje problem. Treba da znate da nije cilj držati dugotrajne dijete koje će iscrpiti Vaš orgnizam i pogoršati zdravstveno stanje.
Vaša idealna težina treba da predstavlja normalan i privlačan izgled u kojem se osjećate dobro, kako fizički tako i psihički.
Postoje određene smjernice koje nam ukazuju na našu idealnu težinu a to je indeks tjelesne mase (BMI).
Indeks tjelesne mase (BMI) predstavlja brojku koja nam pokazuje odnos između naše težine i visine uzimajući u obzir i spol i godine. Postoje i specijalizovani kalkulatori za izračunavanje BMI u koje je čak moguće unijeti i informacije o građi tijela.
Razgraničite mišiće sa salom. Kod mišićavih ljudi BMI može biti dosta viši od normalnog, a to naravno ne znači da su oni debeli. U tom slučaju je potrebno izračunati i procjenu tjelesnih masti.
Mjerite Vašu težinu u jutarnjim satima prije doručka. Poželjno bi bilo da tada imate što manje odjeće na sebi kako bi dobili što precizniju brojku.
Čak i ako se desi da po BMI pokazatelju spadate u osobe sa prekomjerenom težinom, to ne mora nužno značiti da morate da smršate i krenete na dijetu.
Gojazni ljudi su oni koji koji imaju visok indeks tjelesne mase. Oni imaju veliki broj masnih naslaga oko unutrašnjih organa što može dovesti do niza različitih zdravstvenih stanja. Gojazni ljudi se moraju obrati za pomoć ljekaru i nikako ne smiju na svoju ruku isprobavati različite dijete.
Složićete se da BMI ne može biti isti kod fudbalera, tinjedžera, žene, muškarca ili starije bake. Bitno je napomenuti da i stil života može uticati na BMI, pa tako profesionalni sportisti i ljudi koji mnogo treniraju često mogu imati veoma visok indeks tjelesne težine. Zato je preporuka da posjetite stručno lice koje će na adekvatan način odrediti Vaš indeks tjelesne težine.
Izreka „u zdravom tijelu zdrav duh“ prati nas još od malih nogu kada su roditelji brinuli o našoj ishrani, fizičkoj aktivnosti i zdravlju. Ali šta se dogodi kada malo odrastemo i kada nas sustignu sve obaveze i nađemo se u situaciju kada sve češće čujemo sebe kako govorimo: „ Ma nemam vremena za trčanje.“, „Pojest ću nešto iz fast-food-a, nemam vremena za nešto drugo.“? Energija koju nosimo u našem duhu pada, a sa njom i mi.
Mladi današnjice sve manje pažnje posvećuju svojoj fizičkoj aktivnosti i zdravlju jer su uhvaćeni u koštac brzog vremena gdje je jako teško odvojiti nekoliko minuta za par vježbi koje možemo uraditi u svojoj sobi. Na prvipogled te vježbe izgledaju beskorisno i kao trošenje vremena. Međutim kada bi odvojili samo 7 minuta dnevno za vježbanje, nakon nekoliko dana osjetili bi razliku. Ako još uz to dodamo i zdravu ishranu – dosta voća, povrća, vitamina i minerala imali bi bingo.
Ovakav način života donio bi nam mnogo više energije za funkcionisanje na dnevnoj bazi i unio pozitivu u naš život. Jer doista vrijedi izreka: „U zdravom tijelu, zdrav duh!“ Sve dok držimo svoje tijelo zdravim, aktvnim i brinemo se o njemu, naš duh će da prati ritam i ubrzo ćemo vidjeti kako nam energija koju nismo imali polako počinje da nam se vraća i time smo sebi dali najbolji mogući poklon – dobar život.
Zato brzo, zgrabite prijatelja/icu, patike na noge, slušalice u uši, voće u ruke i dajte svom tijelu i svom duhu najzdraviji ritam!
Osteoartritis (OA) je kronična upalna degenerativna bolest zglobova koja se obično pojavljuje nakon 45. godine života. S obzirom na to da se radni i životni vijek stanovništva kontinuirano produljuje, osobito u zapadnim razvijenim zemljama, proporcionalno s fenomenom starenja populacije, nažalost, raste i broj oboljelih od te bolesti.
Kako se procjenjuje da će do 2030. osteoartritis postati vodeći uzrok invaliditeta u općoj populaciji, struka sve češće podsjeća na važnost uvođenja odgovarajuće terapije i kontrole progresije bolesti. Iako je prevencija najbolji način borbe, o prevenciji osteoartritisa teško je govoriti jer su čimbenici rizika brojni i raznoliki – od genetske predispozicije, preko dobi i spola pa sve do životnog stila i tjelesne težine. Usto, nastanku pogoduju preopterećenje zglobova, ozljede hrskavice, meniskusa i ligamenata te prijelomi kostiju.
Degenerativna i progresivna bolest
Osteoartritis je kronična degenerativna i progresivna bolest zglobova koja zahvaća hrskavicu i područje kosti ispod hrskavice. Čak 80 posto osoba starijih od 50 godina može imati simptome osteoartritisa koji im uvelike narušava kvalitetu života, ali i produktivnost, a dugoročno može dovesti i do određenog stupnja onesposobljenosti. Bolest najčešće zahvaća male zglobove šaka, a zatim i velike zglobove kukova i koljena. Problemi vezani uz osteoartritis jedan su od najčešćih razloga posjeta liječniku obiteljske medicine, kao i upućivanja pacijenata na specijalistički pregled kod fizijatara, reumatologa ili ortopeda.
Vodeći simptomi
Vodeći simptom osteoartritisa je bol u jednom ili više zglobova. Bol je različite jačine, ovisno o fazi bolesti, mirovanju ili opterećenju, a uz nju se ponekad mogu pojaviti oteklina i ograničeno crvenilo. U tom slučaju govorimo o proliferativnoj fazi koja može trajati i po nekoliko dana, nakon čega se otok i crvenilo povuku, no bol i dalje ostaje. Bolesnici se mogu žaliti i na smanjenu pokretljivost, a u težim slučajevima, osobito kada su zahvaćeni kuk i/ili koljeno, otežano ustajanje, sjedanje i hod po stubama. Pacijenti se žale i na nespretnost u šakama i ispadanje predmeta iz ruku. Nakon postavljanja sumnje, najvažniji koraci u dijagnostici su klinički pregled i radiološka obrada.
Mogućnosti liječenja
Temelj liječenja OA je kombinacija lijekova i nefarmakoloških mjera. Nefarmakološke mjere su, primjerice, redukcija tjelesne težine, prilagođena tjelesna aktivnost koja pomaže održavanju mišićnog tonusa, primjena rehabilitacijskih pomagala za rasterećenje oštećenog zgloba (štap ili štaka).
Nadalje, važno mjesto pripada radnoj terapiji, primjeni pasivnih fizikalno-terapijskih postupaka, koji u prvom redu imaju simptomatski učinak, te aktivan pristup, tj. medicinska gimnastika individualno prilagođena s obzirom na dob bolesnika, eventualne druge dijagnoze i slično. Ipak, uz nefarmakološki pristup, okosnicu liječenja čini primjena lijekova zbog njihova bržeg djelovanja u smislu smanjenja boli i zakočenosti.
Moždani udar označava naglo nastali neurološki poremećaj uzrokovan poremećajem moždane cirkulacije zbog čega dolazi do nedovoljne opskrbe određenih dijelova mozga kisikom i hranjivim tvarima. Nedostatak kisika i hranjivih tvari uzrokuje oštećenje i odumiranje živčanih stanica u dijelovima mozga što ima za posljedicu oštećenje onih funkcija kojima ti dijelovi mozga upravljaju. Danas moždani udar predstavlja globalnu epidemiju koja ugrožava živote, zdravlje i kvalitetu života.
Moždani udar može se dogoditi bilo kome, bilo kad, bilo gdje. Svaka četvrta odrasla osoba doživjeti će moždani udar, te je on vodeći uzrok smrti i dizabiliteta diljem svijeta. Međutim, gotovo svi moždani udari mogu se spriječiti mjerama prevencije.
Moždani udar u brojkama
– Moždani udar ne bira ni vrijeme ni mjesto, ali ni žrtvu. Vodeći je uzročnik dizabiliteta u svijetu, dok je kao uzrok smrti zauzeo visoko drugo mjesto.
– Prema procjenama, moždani udar doživi 14.5 milijuna ljudi godišnje, a 5.5 milijuna ljudi umre od njegovih posljedica.
– Na svijetu je čak 80 milijuna ljudi koji su preživjeli moždani udar.
Posljedice moždanog udara
Osobe koje su doživjele i preživjele moždani udar često trpe različite posljedice udara. One mogu biti kratkoročne i/ili dugoročne, što ovisi o tome koji dio mozga je oštećen te koliko brzo se uspjelo reagirati. Promptnije reagiranje na simptome moždanog udara spašava živote i poboljšava mogućnost oporavka.
Posljedice moždanog udara su brojne, a one često uključuju neki oblik tjelesnog invaliditeta, teškoće u komuniciranju, osjećanju i razmišljanju s tjelesne i kognitivne strane, ali i gubitak posla, prihoda i socijalnih kontakata sa socijalne strane.
Prevencija moždanog udara
Kao što je već naglašeno, gotovo svi moždani udari mogu biti prevenirani (i do 90%). Prvi korak u prevenciji jest identificirati i razumjeti vlastite rizične čimbenike. 10 je ključnih rizičnih, odnosno zaštitnih faktora:
– Hipertenzija (visoki krvni pritisak) – pregled umanjuje rizik
– Fizička aktivnost – Samo pridržavanjem preporuka o minimalnoj količini tjelesne aktivnosti (30 minuta umjerene aktivnosti 5 puta sedmično) možemo reducirati vlastiti rizik za 25%.
– Prehrana – smanjenjem unosa soli, šećera i masti te povećanjem unosa povrća i voća utječemo na važne faktore poput održavanja „primjerene“ tjelesne težine, krvnog pritiska i holesterola
– Tjelesna težina – prekomjerna tjelesna težina uzrok je svakog petog moždanog udara. Osobe s prekomjernom tjelesnom težinom imaju 22% viši rizik od moždanog udara dok je kod pretilih osoba taj rizik viši za čak 64%!
– Fibrilacija atrija – nepravilni, uglavnom prebrzi otkucaji srca veliki su rizik za moždani udar, naravno ako se ne liječe. Ljudi s fibrilacijom atrija imaju pet puta veći rizik od moždanog udara u usporedbi s općom populacijom
– Pušenje – Prestanak pušenja smanjiti će vaš rizik od moždanog udara. Kako biste povećali svoje šanse za uspješan prestanak, korisno je potražiti i pomoć stručne osobe.
– Alkohol – smanjenje unosa alkohola na dvije jedinice dnevno za muškarce i jednu jedinicu za žene, smanjiti će i vaš rizik od moždanog udara.
– Holesterol – više od četvrtine slučajeva moždanog udara povezani su s visokom razinom „lošeg“ (LDL) kolesterola. U prehrani birajte nezasićene i nehidrogenizirane masnoće umjesto zasićenih masnoća. Razinu kolesterola možemo kontrolirati prehranom i životnim stilom, ali i propisanom terapijom.
– Diijabetes – svaka peta osoba koja doživi moždani udar je dijabetičar. Osim toga, dijabetičari imaju fatalnije posljedice moždanog udara u usporedbi s općom populacijom. Smanjenje rizika od dijabetesa te kontrola istoga smanjit će i vaš rizik od moždanog udara.
– Depresija i stres – mentalno zdravlje također je povezano s rizikom od moždanog udara. Čaj 1 od 6 moždanih udara je povezano s mentalnim zdravljem. Depresija i stres povećavaju rizik od manjih moždanih udara, posebno kod starije populacije.
Navedeni čimbenici rizika vrijede i za ostale kronične nezarazne bolesti, poput raka, dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti. Stoga je izrazito važno poduzimati strukturirane i pravovremene preventivne aktivnosti.
Ovo pitanje nije novo i oko njega se i dalje vode debate jer na njega nije lako odgovoriti. Baš kao i odrasli, svako dijete je individua za sebe i razlikuje se u stupnju razvoja. Ipak, oko jedne stvari ćemo se svi složiti: bilo kakva fizička aktivnost je za svu djecu puno bolji izbor od mobitela, igrica i maratonskog gledanja televizije. Mnoga djeca se u ranoj dobi od pet ili šest godina već natječu u raznim sportovima. Razlike su itekako vidljive ako uspoređujemo djecu u Americi s djecom u europskim zemljama koja itekako napreduju s prosječno provedenim satima na treninzima.
Odaberite ono što je djetetu najzabavnije, a ne vama!
Izuzetno je važno djecu usmjeravati na sport i natjecanje, ali ne na način da se naglašava samo natjecanje i pobjeda, nego općenito sudjelovanje. Isto tako, potrebno je pronaći aktivnost koja zanima dijete, a ne ono što će roditelj forsirati i nametati kao svoju želju. Dok su gimnastika i nogomet već općenito prihvaćene fizičke aktivnosti za djecu, i dalje se lome oko pitanja smiju li djeca vježbati sa slobodnim utezima i od koje dobi. Vjerojatno ste puno puta čuli mit kako prije dvanaeste godine djeca ne smiju vježbati s utezima. No, ova tvrdnja nema uporište u provjerenim činjenicama. Osim što će vježbanje sa slobodnim utezima djeci omogućiti mišićni razvoj, pojačati gustoću kostiju te sniziti holesterol, također će pomoći djeci koja se zbog viška kilograma bore s ostvarivanjem uspjeha u kojekakvim timskim sportovima.
Djeca smiju vježbati s utezima, ali uz profesionalni nadzor
Općenito gledajući, djeca su spremna vježbati s utezima u dobi u kojoj su spremni sudjelovati u grupnim sportovima. To znači da u trenutku kada dijete može shvatiti važnost praćenja uputa, razumjeti formu i držati se uputa kako bi se osigurala sigurnost i izbjegle ozljede (važnost zagrijavanja i istezanja), dijete je spremno za takav oblik fizičke aktivnosti. To je uglavnom oko sedme godine života jer do tada im nisu do kraja razvijene sposobnosti ravnoteže. Kod djece je važno fokusirati se na broj ponavljanja. Ako dijete ne može napraviti osam ponavljanja s određenom težinom, tada su mu utezi preteški. Onog trenutka kada može napraviti petnaest ponavljanja, možete podići težinu za 10%.
Vježbanje s utezima djeci prije puberteta neće uzrokovati rast mišića jer još nema hormona koji utječu na to, no dobit će jako dobru podlogu za pubertet. Najvažniji je dobar i profesionalan nadzor odrasle osobe ili trenera. Istraživanja su pokazala da su u tom slučaju ozljede prilikom vježbanja s utezima rjeđe od ozljeda prilikom bavljenja grupnim sportovima.
Razvijajte kod djece ljubav prema sportu i fizičkoj aktivnosti
Na kraju je bitno zaključiti da se, baš kao i odrasli, ni djeca ne trebaju bojati slobodnih utega. Samo je bitno osigurati sigurno okruženje, dobar nadzor te u konačnici, ljubav djeteta prema sportu, a ta ljubav se razvija od malih nogu. Baš kao što dijete od roditelja pokupi sve navike poput preferencije ili odbijanja određene hrane („Fuj, neću jesti špinat jer ga ni tata ne jede!“), isto tako će te male spužvice pokupiti i sve naše dobre navike.
Bavite sa sa svojom djecom, provodite vrijeme s njima, budite im prijatelj i dobar primjer. Sami smo odgovorni za te minijaturne verzije nas samih i dajmo sve od sebe da odrastu u zdrave i dobre ljude.
Ponekad imate nagle napade slabosti, drhtavice, osjećaja gladi? Smetnje se pogoršavaju nakon obroka? Imate osjećaj da se debljate a ne jedete previše? U ogledalu vidite sebe u obliku ‘’jabuke’’ sa nadutom stomačnom regijom?
Možda imate inzulinsku rezistenciju? Mrzak i često neprepoznat neprijatelj našeg zdravlja koji se može godinama lukavo skrivati pod maskama umora, pospanosti, bezvoljnosti a u konačnici vas dovesti do Tip 2 dijabetesa.
Inzulin potiče sve tjelesne stanice da apsorbiraju šećer i iskoriste ga za energiju, a o tome ovise funkcije svih organa i tkiva. Osim toga, pomaže i u reguliranju nivoa šećera u krvi. Kada se ta prirodna funkcija naruši dolazi do inzulinske rezistencije čiji su simptomi slabost, umor, debljanje, a krajnja posljedica šećerna bolest.
Insulinska rezistencija se javlja najčešće kod gojaznosti, a faktor rizika je i fizička neaktivnost.
Povećana gojaznost doprinosi rezistenciji na insulin.
U stanju gojaznosti se na mnogo načina smanjuje mogućnost insulina da smanji nivo šećera u krvi, a sa druge strane, mozak i druge ćelije u tijelu ne dobijaju dovoljnu količinu šećera i daju signale da je potrebno unijeti novu količinu.
Postoje tri osnovna principa liječenja:
– Prvi od njih je razmjerno smanjenje unosa ugljikohidrata kroz prehranu te izbjegavanje rafiniranih ugljikohidrata.
– Drugi osnovni princip liječenja jest fizička aktivnost u bilo kojem obliku i prema afinitetu, optimalno da je svakodnevna barem pola sata.
– Treći pristup liječenju uključuje primjenu lijekova.
Copyright © 2021 - Developed by Unomedia