Kako skupiti snage i nastaviti dalje – i s treningom i s životom – kada nam ne ide najbolje?
Trening je oduvijek bio vrhunac dana i nešto bez čega svakodnevni život nije ispunjen do kraja. Zato smatramo da je jako važno imati svoje svakodnevne rituale koje volite, koji vas ispunjavaju i guraju naprijed kada vam je teško.
Ukoliko je to trening/vježbanje/rekreacija na dvostrukom ste dobitku, jer osim užitka u aktivnosti unaprjeđujete i čuvate ono bez čega ništa drugo i tako nema smisla – SVOJE ZDRAVLJE!
Dnevni rituali/svakodnevne navike su nešto što radimo praktički automatski, ne razmišljajući o tome, bez obzira da li smo u tome trenu raspoloženi za to ili ne. Nešto kao svakodnevno pranje zubi – o tome više ne moramo misliti, hoćemo li to uraditi ili ne.
Da ne bude zabune što se tiče onog ”automatski” – ukoliko se odnosi na vježbanje – pod time mislimo na naviku odlaska na trening (osim kada smo pretrenirani), ali ne i na samo provođenje treninga, koji uvijek treba biti unaprijed osmišljen kako bi bio siguran i učinkovit.
Ipak, zašto je važno imati svoje svakodnevne ritaule i navike? Smatram da nam upravo oni omogućuju da prebrodimo teška razdoblja u životu. Također nam pomažu i da budemo uspješni u životu i ostvarimo sve zacrtano.
U jednoj izvrsnoj knjizi argentiskog psihoterapeuta i pisca Jorgea Bucaya ”Ispričat ću ti priču” ima jedna rečenica koje se uvijek sjetim u teškim trenutcima (a nekada i u sretnim) – ”I to će proći”. Također, pomaže nam i sjajna Ana Bučević (knjiga ”U Vortexu ostvarenih želja”) sa svojim vrlo inspirativnim videima na YT u kojima često naglašava rečenice: ”Sve se događa s razlogom” ili ”Stvari se uvijek odvijaju za moje dobro”’. Stoga, kakav god izazov da imamo u životu, trudimo se sebe ”istrenirati” da razmišljamo na taj način. Sjetimo se da će sve na kraju biti dobro, ali i da je sve zapravo prolazno.
Ukoliko želimo promijeniti svoje tijelo ili bilo što drugo u svome životu, jako su važne sljedeće dvije stvari, na kojima većina ljudi (pro)padne, a to je:
1. DISCIPLINA – da činimo nešto iz dana u dan, bez obzira da li smo raspoloženi za to, ali i onda kada nismo. Zašto je u toj cijeloj priči zapravo presudna disciplina, a nikako ne motivacija.
2. UŽITAK – Ako ne uživamo u samom procesu (vježbanja ili bilo čega drugog) već smo isključivo fokusirani na cilj (koliko god je on neophodan), npr. dobiti trbušnjake da bi bili zgodni na plaži, onda ta svakodnevna “patnja i muka” nemaju baš puno smisla.
Cilj nam samo treba biti snaga koja će nas tjerati da činimo stvari koje želimo. Zato uživajte u sadašnjem trenutku!
Drugi problem je što smo navikli da nam užitak često znači pasivnost/odmor, a ne napor. Navikli smo da nam se užitak događa ili sam od sebe, ili da nam ga drugi donose (npr. gledanje TV-a: sapunice, tekme i dr., odnosno pasivno gledanje tuđih aktivnosti ili kad idemo van i čekamo da nekog upoznamo da bi nam taj netko donio užitak, seks npr.).
Jer na kraju – što je važnije od kretanja/vježbanja/rekreacije?
Kako ćemo dati sve od sebe i biti uspješni u poslu, s obitelji, s prijateljima i općenito u životu ako nam je tijelo nefunkcionalno, nepokretno i bolesno? Naša je zadaća i dužnost brinuti se o sebi, svome zdravlju i tijelu. Samo kada smo zdravi možemo ostvariti sve svoje ciljeve, ambicije i snove, ali i biti što dulje s onima koje najviše volimo. Koliko god da smo duhovna bića, toliko smo i materijalna/tjelesna. Mi jesmo naše tijelo i ne možemo se odvojiti od njega, barem ne u ovom životu.
(www.building-body.com)