Da je Ronnie Coleman čovjek koji spada u red najimpresivnijih sportista, ako nije i najimpresivniji, dovoljno govori težina onoga čim se on bavio, kao i nezapamćeni uspjesi koje je taj velikan postigao kroz svoj bodybuilding.
Sport koji iziskuje konstantno guranje organizma preko granica, jednostavno je za velikog Colemana bio igra u kojoj je uništio sve svoje protivnike.
Coleman ima 140 kg čistih mišića na 180 cm visine. Ako uobičajena vrsta mjere idealne težine za muškarce glasi visina u centimetrima minus 100, postaje jasno da je Ronnie Coleman na bini bio i sa 60 kilograma više, i to bez imalo masnoće.
Vrijeme izgradnje mišićne mase i manje restrikcija kada je u pitanju ishrana, značilo je to da Ronnie Colemn počinje težiti oko impresivnih 150 kilograma.
Da su bodybuilderi prilično tromi i nepokretni ljudi u odnosu na “obične”, zaista ima istine, ali ni to ne treba gledati kao globalnu pojavu. Ronnie Coleman je na vrhuncu karijere često i na bini znao izvoditi gimnastičarski pokret čuvenu špagu, što većina muškaraca ne može ni zamisliti da izvodi.
Ako bolje razmislimo, oni napredniji vježbači imaju kvadriceps od 60 centimetara i zbog toga imaju poštovanje okoline. Ronnie Coleman je imao nadlakticu od 61 centimetar. Dalji komentari nisu potrebni.
Skoro cijeli metar je trebao da bi se obavila ogromna noga sedmerostrukog Mr. Olympije. Ne treba ni čuditi što se smatra fizički najvećim koji se ikada pojavio na bini.
Tokom kompletne bodybuilderske karijere, Ronnie Coleman je kao i svi ostali obični radnici dolazio na posao i odrađivao svoje smjene kao policajac u Arlingtonu.
Zaostavština šampiona, pored slave ostavila je velikom Ronnieju Colemanu i niz problema, a najveće su izazivala leđa i kukovi. Čak sedam puta se našao na operativnom stolu nakon okončanja karijere.
Najveći bodybuilder po gabaritima i uz Leeja Haneyja najtrofejniji Mr. Olympia svih vremena, nakon svih žestokih borbi i uspjeha, nakon sedme operacije i ugradnje kukova, morao je ući u još jednu žestoku borbu. Ovoga puta se radilo o borbi da ponovo nauči hodati, što je, naravno, velikan također uspio.
Teški tegovi i brutalni treninzi koje je izvodio iz dana u dan, napravili su od njega legendu o kojoj će se pričati vjerovatno dok je svijeta. Znajući da je zdravlje skoro uništio upravo s tim brutalnim težinama, a posebno sa egzibicijom na čučnju, Coleman je upitan da li i za čim žali, na što je rekao:
“Da li žalim i za čim? Kada bih imao šansu da sve uradim ponovo, da li bi promijenio išta? Da, da imam šansu da sve uradim ponovo, promijenio bih jednu stvar. Onda kada sam radio čučanj sa 360 kilograma, napravio bih 4 ponavljanja umjesto 2, to je jedino za čim žalim u svojoj karijeri. Ta 2 ponavljanja koja sam napravio me proganjaju i danas jer sam znao da mogu 4, ali kukavica u meni je napravila samo 2. To je moje jedino žaljenje”.
(body.ba)