Da li je teretana dobra za djecu?

Ovo pitanje nije novo i oko njega se i dalje vode debate jer na njega nije lako odgovoriti. Baš kao i odrasli, svako dijete je individua za sebe i razlikuje se u stupnju razvoja. Ipak, oko jedne stvari ćemo se svi složiti: bilo kakva fizička aktivnost je za svu djecu puno bolji izbor od mobitela, igrica i maratonskog gledanja televizije. Mnoga djeca se u ranoj dobi od pet ili šest godina već natječu u raznim sportovima. Razlike su itekako vidljive ako uspoređujemo djecu u Americi s djecom u europskim zemljama koja itekako napreduju s prosječno provedenim satima na treninzima.

Odaberite ono što je djetetu najzabavnije, a ne vama!
Izuzetno je važno djecu usmjeravati na sport i natjecanje, ali ne na način da se naglašava samo natjecanje i pobjeda, nego općenito sudjelovanje. Isto tako, potrebno je pronaći aktivnost koja zanima dijete, a ne ono što će roditelj forsirati i nametati kao svoju želju. Dok su gimnastika i nogomet već općenito prihvaćene fizičke aktivnosti za djecu, i dalje se lome oko pitanja smiju li djeca vježbati sa slobodnim utezima i od koje dobi. Vjerojatno ste puno puta čuli mit kako prije dvanaeste godine djeca ne smiju vježbati s utezima. No, ova tvrdnja nema uporište u provjerenim činjenicama. Osim što će vježbanje sa slobodnim utezima djeci omogućiti mišićni razvoj, pojačati gustoću kostiju te sniziti holesterol, također će pomoći djeci koja se zbog viška kilograma bore s ostvarivanjem uspjeha u kojekakvim timskim sportovima.

Djeca smiju vježbati s utezima, ali uz profesionalni nadzor
Općenito gledajući, djeca su spremna vježbati s utezima u dobi u kojoj su spremni sudjelovati u grupnim sportovima. To znači da u trenutku kada dijete može shvatiti važnost praćenja uputa, razumjeti formu i držati se uputa kako bi se osigurala sigurnost i izbjegle ozljede (važnost zagrijavanja i istezanja), dijete je spremno za takav oblik fizičke aktivnosti. To je uglavnom oko sedme godine života jer do tada im nisu do kraja razvijene sposobnosti ravnoteže. Kod djece je važno fokusirati se na broj ponavljanja. Ako dijete ne može napraviti osam ponavljanja s određenom težinom, tada su mu utezi preteški. Onog trenutka kada može napraviti petnaest ponavljanja, možete podići težinu za 10%.

Vježbanje s utezima djeci prije puberteta neće uzrokovati rast mišića jer još nema hormona koji utječu na to, no dobit će jako dobru podlogu za pubertet. Najvažniji je dobar i profesionalan nadzor odrasle osobe ili trenera. Istraživanja su pokazala da su u tom slučaju ozljede prilikom vježbanja s utezima rjeđe od ozljeda prilikom bavljenja grupnim sportovima.

Razvijajte kod djece ljubav prema sportu i fizičkoj aktivnosti
Na kraju je bitno zaključiti da se, baš kao i odrasli, ni djeca ne trebaju bojati slobodnih utega. Samo je bitno osigurati sigurno okruženje, dobar nadzor te u konačnici, ljubav djeteta prema sportu, a ta ljubav se razvija od malih nogu. Baš kao što dijete od roditelja pokupi sve navike poput preferencije ili odbijanja određene hrane („Fuj, neću jesti špinat jer ga ni tata ne jede!“), isto tako će te male spužvice pokupiti i sve naše dobre navike.

Bavite sa sa svojom djecom, provodite vrijeme s njima, budite im prijatelj i dobar primjer. Sami smo odgovorni za te minijaturne verzije nas samih i dajmo sve od sebe da odrastu u zdrave i dobre ljude.

Pravo vrijeme za sport: Od 6. godine dijete je spremno za plivanje, a za košarku…

Sport je iznimno važan za organizam, a tjelesna aktivnost djeteta neizostavna je za njegov fizički i psihički razvoj.

Djeca kroz tjelesnu aktivnost i sport uče o važnosti vježbanja, prihvatanju izazova, sportskom duhu, ali i o tome kako je saradnja važna radi postizanja zajedničkog cilja. Roditelji često razmišljaju o tome koji sport je primjeren za dijete, a iako ponekad djeca sama kažu što žele, nužna je roditeljska pomoć u odabiru sporta.

Tonči Radišić, profesor tjelesne kulture i voditelj sportske škole “Volim se gibat, gibat”, naglašava kako se za pravilan razvoj djeteta preporučuje bavljenje sportom. Sportovi se mogu podijeliti na samostalne (tenis, plivanje, atletika, borilački sportovi) i grupne (nogomet, košarka, hokej).

U dobi naglog rasta, da bi se izbjegli deformiteti kralježnice (kifoza, lordoza i skolioza) te bolovi u koljenima i zglobovima, trebalo bi se baviti aktivnošću koja kao primarni cilj ima razvoj muskulature kako bi ona mogla pratiti ubrzan rast kostiju. Plivanje, po mogućnosti različitim stilovima, odlično je za sve navedeno jer sudjeluje oko 95% različitih mišića i svi se pokreću snagom vlastitog tijela bez pomoći vanjskih faktora – pojašnjava prof. Radišić.

Plivanjem se djeca mogu početi baviti od 6. godine. Ponekad je pri odabiru sporta važno uzeti u obzir ima li dijete hroničnu bolest poput astme, bronhitisa ili alergije na prašinu i slično. U takvom slučaju vrstu fizičke aktivnosti treba prilagoditi.

– Za astmu su idealni plivanje, vaterpolo i veslanje jer vlaga pomaže u razvoju dišnog sustava. Djeca s takvim zdravstvenim tegobama svakako bi trebala izbjegavati dvoranske sportove, gdje je velik udio prašine i manjak kisika – kaže prof. Radišić.

Jedina iznimka je hokej jer na ledu nema prašine, pa je taj sport dobar. Za djecu koja pate od dišnih tegoba odlični su i klizanje te skijanje, no tu su važne i dobre motoričke sposobnosti.

Što se tiče dobi, kad bi trebalo početi s nekim sportom, Radišić kaže kako je njegova preporuka za najmanju djecu univerzalna sportska škola, gdje se stavlja naglasak na cjelokupan razvoj prije svega motoričkih, a zatim i emocionalnih i socijalnih potencijala.

To su trčanja, skakanja, bacanja, puzanja i kotrljanja kroz poligone uz elemente gimnastike, atletike, juda, nogometa, košarke, odbojke, rukometa, badmintona… Na taj način se djeci vrtićke dobi omogućava zadovoljenje potrebe za igrom, usvajanje i usavršavanje motoričkih znanja.

Gimnastika je uz atletiku te judo ‘baza’ na koju se može dograđivati odabrani sport. Bit je da se dijete motorički svestrano razvije (koordinacija, fleksibilnost, brzina, snaga, ritam) – kaže Radišić.

Oko 9. godine djeca su spremna za judo, karate i taekwondo jer dobro razvijaju gipkost, ravnotežu i koordinaciju. Od 10. godine preporučuje se početi s košarkom, odbojkom ili rukometom jer se tu razvijaju brzina, preciznost, koordinacija i agilnost. Između 9. i 12. godine najčešće se učvršćuje želja za konkretnim sportom, a poslije 12. godine važno je pomoći im da ne odustanu od treninga.

– Preporučuje se kasnije početi s bacačkim atletskim disciplinama, trčanjem na srednje i duge pruge, vaterpolom, biciklizmom, dizanjem utega, boksom, kuglanjem te skijaškim trčanjem – objasnio je prof. Radišić.

KONCENTRACIJA

Predškolska djeca još nemaju razvijenu dužu koncentraciju, pa ih ne treba stavljati u sportove s komplikovanim pravilima. Tek kad krenu u školu, spremni su na organiziranu aktivnost, a preporučuju se nekontaktni sportovi (atletika, skijanje, gimnastika, tenis ili plivanje).

VESLANJE KASNIJE

Veslanje nije dobro početi prerano jer je to ciklički sport dugotrajne, tj. aerobne izdržljivosti i stalno se ponavlja isti pokret. Preporučuje se početi s 12 godina, kad je lokomotorni sistem dovoljno sazrio da podnese opterećenja. (24sata.hr.)