Sport je iznimno važan za organizam, a tjelesna aktivnost djeteta neizostavna je za njegov fizički i psihički razvoj.

Djeca kroz tjelesnu aktivnost i sport uče o važnosti vježbanja, prihvatanju izazova, sportskom duhu, ali i o tome kako je saradnja važna radi postizanja zajedničkog cilja. Roditelji često razmišljaju o tome koji sport je primjeren za dijete, a iako ponekad djeca sama kažu što žele, nužna je roditeljska pomoć u odabiru sporta.

Tonči Radišić, profesor tjelesne kulture i voditelj sportske škole “Volim se gibat, gibat”, naglašava kako se za pravilan razvoj djeteta preporučuje bavljenje sportom. Sportovi se mogu podijeliti na samostalne (tenis, plivanje, atletika, borilački sportovi) i grupne (nogomet, košarka, hokej).

– U dobi naglog rasta, da bi se izbjegli deformiteti kralježnice (kifoza, lordoza i skolioza) te bolovi u koljenima i zglobovima, trebalo bi se baviti aktivnošću koja kao primarni cilj ima razvoj muskulature kako bi ona mogla pratiti ubrzan rast kostiju. Plivanje, po mogućnosti različitim stilovima, odlično je za sve navedeno jer sudjeluje oko 95% različitih mišića i svi se pokreću snagom vlastitog tijela bez pomoći vanjskih faktora – pojašnjava prof. Radišić.

Plivanjem se djeca mogu početi baviti od 6. godine. Ponekad je pri odabiru sporta važno uzeti u obzir ima li dijete hroničnu bolest poput astme, bronhitisa ili alergije na prašinu i slično. U takvom slučaju vrstu fizičke aktivnosti treba prilagoditi.

– Za astmu su idealni plivanje, vaterpolo i veslanje jer vlaga pomaže u razvoju dišnog sustava. Djeca s takvim zdravstvenim tegobama svakako bi trebala izbjegavati dvoranske sportove, gdje je velik udio prašine i manjak kisika – kaže prof. Radišić.

Jedina iznimka je hokej jer na ledu nema prašine, pa je taj sport dobar. Za djecu koja pate od dišnih tegoba odlični su i klizanje te skijanje, no tu su važne i dobre motoričke sposobnosti.

Što se tiče dobi, kad bi trebalo početi s nekim sportom, Radišić kaže kako je njegova preporuka za najmanju djecu univerzalna sportska škola, gdje se stavlja naglasak na cjelokupan razvoj prije svega motoričkih, a zatim i emocionalnih i socijalnih potencijala.

To su trčanja, skakanja, bacanja, puzanja i kotrljanja kroz poligone uz elemente gimnastike, atletike, juda, nogometa, košarke, odbojke, rukometa, badmintona… Na taj način se djeci vrtićke dobi omogućava zadovoljenje potrebe za igrom, usvajanje i usavršavanje motoričkih znanja.

– Gimnastika je uz atletiku te judo ‘baza’ na koju se može dograđivati odabrani sport. Bit je da se dijete motorički svestrano razvije (koordinacija, fleksibilnost, brzina, snaga, ritam) – kaže Radišić.

Oko 9. godine djeca su spremna za judo, karate i taekwondo jer dobro razvijaju gipkost, ravnotežu i koordinaciju. Od 10. godine preporučuje se početi s košarkom, odbojkom ili rukometom jer se tu razvijaju brzina, preciznost, koordinacija i agilnost. Između 9. i 12. godine najčešće se učvršćuje želja za konkretnim sportom, a poslije 12. godine važno je pomoći im da ne odustanu od treninga.

– Preporučuje se kasnije početi s bacačkim atletskim disciplinama, trčanjem na srednje i duge pruge, vaterpolom, biciklizmom, dizanjem utega, boksom, kuglanjem te skijaškim trčanjem – objasnio je prof. Radišić.

KONCENTRACIJA

Predškolska djeca još nemaju razvijenu dužu koncentraciju, pa ih ne treba stavljati u sportove s komplikovanim pravilima. Tek kad krenu u školu, spremni su na organiziranu aktivnost, a preporučuju se nekontaktni sportovi (atletika, skijanje, gimnastika, tenis ili plivanje).

VESLANJE KASNIJE

Veslanje nije dobro početi prerano jer je to ciklički sport dugotrajne, tj. aerobne izdržljivosti i stalno se ponavlja isti pokret. Preporučuje se početi s 12 godina, kad je lokomotorni sistem dovoljno sazrio da podnese opterećenja. (24sata.hr.)