Jedan od segmenata je i sam hvat šipke koji ima ozbiljan uticaj na vježbu, pružajući mogućnost aktiviranja onog dijela prsa koji vježbač želi.

Postoje četiri glavne vrste hvata, o čijim specifičnostima ćemo detaljnije u nastavku.

1. Standardni hvat

Svima poznat standardni hvat je način držanja šipke kog “po defaultu” uzimamo još od svojih prvih susreta sa klupom i tegovima. Radi se o hvatu u kom se šake fiksiraju na šipku malo šire od ramena. Standardnim hvatom snažno se aktiviraju mišići prsa ali isto tako i dio posla obavljaju tricepsi, latovi i naravno ramena.

2. Široki hvat

Širokim hvatom moguće je gurnuti i nešto veća opterećenja nego sa standardnim. Jako pogađa vanjske i donje dijelove pectoralisa, te uz širenje ruku dosta jače veže i rad leđnih latissimus dorsi mišića. Ipak, nije sve tako divno jer uvijek postoji određeni nivo žrtvovanja, u slučaju bench potiska sa širokim hvatom treba imati na umu da su u toj varijaciji vježbe ramena najizloženija pritisku, kao i da su tricepsi skoro pa isključeni.

3. Uski hvat

Bench potisak sa uskim hvatom odlična je vježba za tricepse, tačnije jedna je od najboljih vježbi koja omogućava maksimalnu hipertrofiju. Što se tiče prsa, uskim hvatom se prvenstveno aktivira unutrašnji dio koji je obično sam po sebi problematičan pa je ova vježba i iz tog razloga odlična. Ono na šta treba voditi računa jeste stres za ručne zglobove, koji će biti ogroman i jako opasan ako se hvat učini preuskim tako da palčevi dotiču jedan drugog.

4. Obrnuti hvat

Pomalo egzibicioni prizor koji većini djeluje kao početnička greška u strani hvata za šipku, u stvari je fantastična varijacija vježbe koja prema nekim istraživanjima pravi i do 30% bolji posao u gornjim dijelovima prsa. Nevjerovatno ali teoretski to znači da je ravni bench potisak sa obrnutim hvatom efikasniji i od samog potiska sa kose klupe.