Zach Kamm, 19-godišnji student iz Kansas Cityja planirao je uzbudljivi dan u zabavnom parku, međutim, stvari nisu išle po planu. Sjeća se da su operateri koristili kodna imena za njega, govoreći stvari poput: „Može li salata prekrižiti noge?“ Osjećao se osramoćeno, ali pokušavao je to sakriti.
Kasnije te sedmice je počeo dobivati glavobolje i bolove u grudima, te je počeo razmišljati o tome da li ima oštećenje živaca povezano s dijabetesom. S 18 godina težio je 175 kilograma.
“Od malena”, kaže Kamm, “oduvijek sam bio debeo.” Krivio je genetiku, ali isto tako nije ovo smatrao problemom. Kad je odustao od igranja fudbalska drugu godinu srednje škole da bi se usredotočio na pozorište i muziku, izgubio je jedinu svakodnevnu vježbu koju je dobivao. Također se okrenuo hrani za utjehu kada je bio pod stresom ili u depresiji. “Mogao bih pojesti dvije cijele kutije makarona i sira, punu vrećicu bombona i nekoliko litara sode u jednom danu”, kaže on. „Osjećao sam se beznadno i odvratno. Potpuno sam se prestao brinuti o svom izgledu i higijeni. ”
Česte glavobolje su mu bile dokaz o tome koliko je njegova situacija stresna, te je preuzeo aplikaciju za brojanje kalorija. Prije toga je pokušavao pratiti bezglutensku dijetu bez proteina.
“Nakon sedmicu dana jedenja ćuretine bez sode ili bilo kakvih ugljenih hidrata, osjećao sam se kao da sam poludio”, kaže on.
Ovog puta bili su mu potrebni manji koraci, pa mu je postavljanje kaloričnog cilja polako prešlo iz nezdrave hrane u zdravije namirnice. Naučio je kuhati piletinu i grašak, a zatim je prešao na naprednija jela.
Što se tiče vježbanja, on je odmah na početku počeo trčati. Prijavljivao se na utrke i koristio je stazu za trčanje, postavivši različite ciljeve. Pokušavao je prijeći barem kilometar ili pješačiti 20 minuta. Vremenom je povećavao ciljeve, te je polako počeo dodavati druge aktivnosti u svoj život.
Za 18 mjeseci izgubio je 56 kilograma, te kaže kako je ponosan na svoju transformaciju.
“Svakog dana sam se sve više i više navikao na muškarca u ogledalu i nisam htio da se vraćam osobi koju sam bio ranije”, kaže on. ”
Na putu je naučio da su mali koraci važni, te da vas oni još više približavaju vašem cilju. Krenite polako i imajte strpljenja, kaže, i pronađite plan koji odgovara vašem životnom stilu. “Najvažnija stvar koju možete učiniti”, kaže, “je da započnete.”
