Zdravlje | Body Control

Provjerite koji su normalni otkucaji srca u minuti za svaku dobnu uzrast!

Otkucaji srca u minuti, koji se još nazivaju i puls, važan su i pouzdan način da saznate stanje vašeg srca i zdravlje čitavog krvožilnog sustava.

Mnogi ljudi često broje otkucaje svog srca, a u modernom dobu postoje i mobilne aplikacije koje preko otiska prsta mjere srčane otkucaje. No, ne znaju svi koja je normalna vrijednost jer normalna brzina otkucaja srca varira od osobe do osobe, a normalan raspon za odrasle osobe je od 60 do 100 otkucaja u minuti.

Poznato je da djeci srce brže kuca, a sportašima sporije, u odnosu na prosječnu odraslu osobu. Ponekad se roditelji znaju uplašiti kad izmjere djeci puls jer otkucaji srca djeteta mogu biti izrazito niski, i do 60 otkucaja u minuti u stanju mirovanja pa čak do 220 otkucaja u minuti tijekom naporne tjelesne aktivnosti.
Otkucaji srca nisu stalna vrijednost i razlikuju se od osobe do osobe zbog više različitih faktora. Neki od njih su: dob, pušenje, kardiovaskularne bolesti, visok kolesterol, dijabetes, lijekovi, temperatura, položaj tijela te aktivnosti kojima se osobe bave.

Kod zdravih odraslih osoba normalan puls iznosi između 60 i 80 otkucaja u minuti, a može doći do 100, što se smatra normalnom gornjom granicom. Preko 100 otkucaja u minuti u stanju mirovanja kod zdrave odrasle osobe može biti razlog za zabrinutost.

Ovisno o dobi, prosječan broj otkucaja srca u stanju mirovanja je:

ŽENE
– 18-25 godina = 74-78
– 26-35 godina = 73-76
– 36-45 godina = 74-78
– 46-55 godina = 74-77
– 56-65 godina = 74-76
– 65+ godina = 73-76

MUŠKARCI
– 18-25 godina = 70-73
– 26-35 godina = 71-74
– 36-45 godina = 72-75
– 46-55 godina = 72-76
– 56-65 godina = 72-76
– 65+ godina = 70-73

Sportaši imaju puls između 40 i 60 otkucaja, kao i trudnice kojima su otkucaji srca u prosjeku od 60 od 70 po minuti, a nakon tjelesne aktivnosti zdrave odrasle osobe najčešće izmjere između 120 i 150 otkucaja u minuti.

Provjerite da li ste debeli: Saznajte vašu idealnu težinu pomoću ove tabele!

Dostizanje idealne težine je cilj koji gotovo svako od nas ima u planu. Međutim, često dolazimo u situaciju da nas nezadovoljstvo sa našim fizičkim izgledom sputava da održimo idealnu težinu pa idemo u neku drugu krajnost (naglo i mnogo mršamo).

Kod određenih ljudi idealna težina se dosta razlikuje od zdrave tjelesne težine i upravo tu nastaje problem. Treba da znate da nije cilj držati dugotrajne dijete koje će iscrpiti Vaš orgnizam i pogoršati zdravstveno stanje.
Vaša idealna težina treba da predstavlja normalan i privlačan izgled u kojem se osjećate dobro, kako fizički tako i psihički.

Postoje određene smjernice koje nam ukazuju na našu idealnu težinu a to je indeks tjelesne mase (BMI).

Indeks tjelesne mase (BMI) predstavlja brojku koja nam pokazuje odnos između naše težine i visine uzimajući u obzir i spol i godine. Postoje i specijalizovani kalkulatori za izračunavanje BMI u koje je čak moguće unijeti i informacije o građi tijela.

Razgraničite mišiće sa salom. Kod mišićavih ljudi BMI može biti dosta viši od normalnog, a to naravno ne znači da su oni debeli. U tom slučaju je potrebno izračunati i procjenu tjelesnih masti.

Mjerite Vašu težinu u jutarnjim satima prije doručka. Poželjno bi bilo da tada imate što manje odjeće na sebi kako bi dobili što precizniju brojku.

Čak i ako se desi da po BMI pokazatelju spadate u osobe sa prekomjerenom težinom, to ne mora nužno značiti da morate da smršate i krenete na dijetu.

Gojazni ljudi su oni koji koji imaju visok indeks tjelesne mase. Oni imaju veliki broj masnih naslaga oko unutrašnjih organa što može dovesti do niza različitih zdravstvenih stanja. Gojazni ljudi se moraju obrati za pomoć ljekaru i nikako ne smiju na svoju ruku isprobavati različite dijete.

Složićete se da BMI ne može biti isti kod fudbalera, tinjedžera, žene, muškarca ili starije bake. Bitno je napomenuti da i stil života može uticati na BMI, pa tako profesionalni sportisti i ljudi koji mnogo treniraju često mogu imati veoma visok indeks tjelesne težine. Zato je preporuka da posjetite stručno lice koje će na adekvatan način odrediti Vaš indeks tjelesne težine.

Osteoartritis uskoro vodeći uzrok invaliditeta!

Osteoartritis (OA) je kronična upalna degenerativna bolest zglobova koja se obično pojavljuje nakon 45. godine života. S obzirom na to da se radni i životni vijek stanovništva kontinuirano produljuje, osobito u zapadnim razvijenim zemljama, proporcionalno s fenomenom starenja populacije, nažalost, raste i broj oboljelih od te bolesti.

Kako se procjenjuje da će do 2030. osteoartritis postati vodeći uzrok invaliditeta u općoj populaciji, struka sve češće podsjeća na važnost uvođenja odgovarajuće terapije i kontrole progresije bolesti. Iako je prevencija najbolji način borbe, o prevenciji osteoartritisa teško je govoriti jer su čimbenici rizika brojni i raznoliki – od genetske predispozicije, preko dobi i spola pa sve do životnog stila i tjelesne težine. Usto, nastanku pogoduju preopterećenje zglobova, ozljede hrskavice, meniskusa i ligamenata te prijelomi kostiju.

Degenerativna i progresivna bolest
Osteoartritis je kronična degenerativna i progresivna bolest zglobova koja zahvaća hrskavicu i područje kosti ispod hrskavice. Čak 80 posto osoba starijih od 50 godina može imati simptome osteoartritisa koji im uvelike narušava kvalitetu života, ali i produktivnost, a dugoročno može dovesti i do određenog stupnja onesposobljenosti. Bolest najčešće zahvaća male zglobove šaka, a zatim i velike zglobove kukova i koljena. Problemi vezani uz osteoartritis jedan su od najčešćih razloga posjeta liječniku obiteljske medicine, kao i upućivanja pacijenata na specijalistički pregled kod fizijatara, reumatologa ili ortopeda.

Vodeći simptomi
Vodeći simptom osteoartritisa je bol u jednom ili više zglobova. Bol je različite jačine, ovisno o fazi bolesti, mirovanju ili opterećenju, a uz nju se ponekad mogu pojaviti oteklina i ograničeno crvenilo. U tom slučaju govorimo o proliferativnoj fazi koja može trajati i po nekoliko dana, nakon čega se otok i crvenilo povuku, no bol i dalje ostaje. Bolesnici se mogu žaliti i na smanjenu pokretljivost, a u težim slučajevima, osobito kada su zahvaćeni kuk i/ili koljeno, otežano ustajanje, sjedanje i hod po stubama. Pacijenti se žale i na nespretnost u šakama i ispadanje predmeta iz ruku. Nakon postavljanja sumnje, najvažniji koraci u dijagnostici su klinički pregled i radiološka obrada.

Mogućnosti liječenja
Temelj liječenja OA je kombinacija lijekova i nefarmakoloških mjera. Nefarmakološke mjere su, primjerice, redukcija tjelesne težine, prilagođena tjelesna aktivnost koja pomaže održavanju mišićnog tonusa, primjena rehabilitacijskih pomagala za rasterećenje oštećenog zgloba (štap ili štaka).

Nadalje, važno mjesto pripada radnoj terapiji, primjeni pasivnih fizikalno-terapijskih postupaka, koji u prvom redu imaju simptomatski učinak, te aktivan pristup, tj. medicinska gimnastika individualno prilagođena s obzirom na dob bolesnika, eventualne druge dijagnoze i slično. Ipak, uz nefarmakološki pristup, okosnicu liječenja čini primjena lijekova zbog njihova bržeg djelovanja u smislu smanjenja boli i zakočenosti.

Bolesti štitne žlijezde: uticaj na trening i način treniranja!!

U nastanku bolesti štitne žlijezde važan je faktor nasljedna komponenta, a stres u bilo kojem obliku često se navodi kao provocirajući faktor za nastanak bolesti.

Štitna žlijezda je smještena sa prednje strane vrata, prosječne težine oko 25 grama. Zbog svog položaja lako je dostupna pregledu. Leptirastog je oblika, sastoji se iz dva režnja koji su povezani istmičnim dijelom. Režnjevi su sastavljeni iz folikula obloženih kockastim epitelom unutar kojih se nalazi koloid s deponovanim hormonima.

Štitna žlijezda luči četiri hormona:
– tiroksin (T4)
– trijodtironin (T3)
– reverzni trijodtironin (rT3) koji imaju značajnu ulogu u energetskom metabolizmu i
– tireokalcitonin koga luče parafolikulske ćelije i koji učestvuje u homeostazi kalcijuma.

Štitna žlijezda funkcioniše u jednom složenom sistemu povezanosti s višim centrima, korom mozga, hipotalamusom i hipofizom, kao i perifernim tkivima.

Bolesti štitne žlijezde se prema funkcionalnom stanju mogu podijeliti na
– hipertireoidne (pojačana funkcija)
– hipotireoidne (smanjena funkcija).

Prema morfološkom kriteriju bolesti štitne žlijezde se mogu podijeliti na tumorske i netumorske.

Poremećaji štitnjače postaju sve češća pojava današnjice. Žene obolijevaju 5 puta češće nego muškarci. Prema posljednjim podacima svaka 20 osoba ima neki od oblika poremećaja štitne žlijezde. Razlog takvoj učestalosti je stresan način života, uneravnotežena prehrana, hormonalne promjene u trudnoći i menopauzi te genetska predispozicija. Bolesti štitnjače se manifestiraju kao poremećaj u proizvodnji i izlučivanju hormona štitnjače.

Štitna žlijezda je odgovorna za produkciju hormona za reguliranje metabolizma, bilo da se radi o pretjeranom ili nedostatnom izlučivanju hormona ono utječe na fizičku aktivnost.

Hipertireoza
Kod pretjeranog izlučivanja hormona štitnjače javljaju se neželjene posljedice kao;
– Pojačano gubljenje na težini
– Insomnija (nesanica)
– Osteoporoza
– Pojačano znojenje i netolerancija na toplinu
– Anksioznost

Koji oblici vježbanja su inicirani kod hipertireoze
Trening snage je mnogo važniji od aerobnog treninga, jer trening snage ima bolji učinak na kosti i izgradnju mišića. Takav način vježbanja će prevenirati osteoporozu i gubitak mišićne mase koja se zbog prebrzog metabolizma brže gubi. To ne isključuje kardio vježbe, one mogu biti sastavni do svakog treninga ali u postotku od 20 %.

Jako je važno da između treninga prođe 48 sati da bi se organizam mogao oporaviti. Što bi značilo da su 3- 4 treninga tjedno optimalna za osobe koje imaju pojačanu funkciju štitnjače.

Hipotireoza
Smanjeno lučenje hormona štitnjače će uzrokovati:
– Dobivanje na težini bez dodatnog unosa hrane
– Pretjeran umor
– Depresivna stanja
– Pretjerani osjećaj hladnoće

Ne postoji sumnja da je vježbanje važan dio terapije za normalno funkcioniranje s nekim od oblika hipotireoze. Svejedno svaka vježba nije primjerena i potrebno je znati neke činjenice da bi imali maksimalan benefit od fizičke aktivnosti.

Koristi od fizičke aktivnosti u slučaju da imate neki oblik hipotireoze su sljedeći;
– Otpuštanje hormona rasta
– Pojačano izlučivanje tzv. hormona sreće
– Pojačana sinteza dušikovog oksida
– Poboljšanje osjetljivosti receptora na inzulin
– Podizanje imuniteta

Posljedica hipotireoze može biti i dijabetes tipa 2. Inzulin pomaže glukozi da uđe u stanice, a kada osoba postane rezistentna na inzulin šećer se gomila u krvi i javlja se dijabetes. Aerobni trening poboljšava osjetljivost na inzulin i povećava broj proteinskih molekula (transporteri glukoze).

Kod oslabljenog imuniteta sve posljedice hipotireoze se pogoršavaju. Najprirodniji način održavanja imuniteta je fizička aktivnost.

Aerobni način vježbanja je odličan izbor za pacijente s hipotireozom, jer preveniraju bolesti srca i krvnih žila i mnoga depresivna stanja koja se mogu javiti.
Jedini oprez pri fizičkoj aktivnosti je taj da ne smijete pretjerati. Tanka je linija između fizičke aktivnosti koja će biti korisna ili štetna kod ovog stanja.

Pretreniranost djeluje štetno na štitnjaču jer predstavlja određen stres za organizam, povećava upalu, slabi imunitet i troši nutritivne vrijednosti neophodne za normalan rad štitnjače. Da bi bili sigurni da radite dobro za svoje tijelo vaš puls ne smije prelaziti 70 % od maksimalnog pulsa.

Bolesti štitnjače nisu nimalo jednostavna stanja jer imaju utjecaj na velike sisteme u tijelu. Ako želite osigurati kvalitetan život morate svoj način života prilagoditi nastalom stanju. Da bi se osjećali dobro i usporili ili stopirali negativne posljedice oboljenja štitnjače morate prilagoditi prehranu i uklopiti u svoj svakodnevni život neki od oblika fizičke aktivnosti.

Evo koji znakovi ukazuju da imate hormonalni disbalans!!

Uočiti znakove koji upućuju na hormonski disbalans je ključ održavanja zdravog životnog stila, jer hormoni igraju veoma značajnu ulogu u svakom aspektu ljudskog zdravlja

Hormoni su mali nosioci hemijske informacije koji putuju vašim krvnim tokom prenoseći naredbe organima i tkivima o njihovim dužnostima. Oni utiču na vaše ukupno stanje na razne načine, a to uključuje: razvitak i rast, metabolizam, odnose, rezoniranje i raspoloženje, tjelesnu temperaturu.

Kao što vidite, hormoni mogu uticati na svaki aspekt zdravlja, i fizičkog i psihičkog, stoga je veoma bitno održati njihov balans. Nažalost, sasvim malo je dovoljno da dođe do disbalansa.

Pogledajte nekoliko znakova koji ukazuju na hormonalni disbalans:

Neprestano debljanje
Ako imate određene probleme sa težinom, ne mora odmah značiti da je vaša ishrana pogrešna – ovo može biti i pokazatelj hormonskog disbalansa. Takozvani „hormon stresa“, kortizol, luče nadbubrežne žlijezde. Kada je poremećena proizvodnja kortizola (da li zbog stresa ili nečeg drugog), ne samo da može rezultirati povećanjem tjelesne težine, nego i da se salo konstantno gomila i nakuplja. Povećani nivo kortizola može dovesti do nakupljanja tzv. „toksične masnoće“ u abdominalnom području, što može znatno povećati rizik od kardiovaskularnih oboljenja. Više kortizola uvjetuje veće količine inzulina u krvotoku, što utječe na nivo šećera u krvi, te pojačan apetit.

Umor
Umor je još jedan znak hormonskog disbalansa, posebno ako dovoljno spavate, a i dalje osjećate pospanost i umor. U slučaju hroničnog stresa, ljudi često iskuse nešto što se naziva adrenalinski umor, uzrokovan visokim nivoom kortizola. Kortizol ustvari kontrolira cirkadijalni ritam, koji se poremeti, te dovodi do velikih skokova kortizola u toku dana. To će vas dovesti do osjećaja iscrpljenosti i praznine. Drugi hormonski problem koji može uzrokovati osjećaj iscrpljenosti dolazi kod prisustva visokog nivoa hormona koji stimuliraju tiroidnu žlijezdu.

Loše raspoloženje
Štitnjača može biti krivac i kod iritiranosti, anksioznosti i depresije, što je uzrokovano pretjeranim lučenjem hormona TSH kroz hipotireozu.

Insomnia i poremećaj sna
Insomnia i poremećaj sna su stanja sa kojima se često suočavaju žene u menopauzi. Ovo je rezultat velike promjene u balansu hormona. Nažalost, dugotrajni poremećaji sna uzrokuju samo pogoršanje stanja, što dovodi do začaranog kruga. Problem je u tome da se količina hormona i njihov balans uspostavljaju tokom sna, pa će nedostatak sna utjecati na 10 različitih hormona, uzrokujući probleme s apetitom, zdravljem srca, plodnošću, ali i psihičkim zdravljem. Estrogen je hormon koji pomaže reguliranju sna. Manjak estrogena, što je jedan od simptoma menopauze, je glavni uzročnik insomnije. Manjak testosterona također može biti problem ženama. Kod muškaraca ovaj problem uzrokuje apneju u spavanju (pauza u disanju koja traje duže od 3, a kraće od 10 sekundi).

Pojačano znojenje
Pojačano znojenje je često posljedica neuravnoteženog lučenja hormona. Žene u menopauzi će znati o čemu je riječ. Noćno znojenje je često, te se smatra i izvjesnim prethodnikom menopauze. I kod muškaraca i kod žena pretjerano znojenje može biti uzrokovano problemima u endokrinom sistemu, pretjeranim ili nedovoljnim lučenjem hormona kao što je serotonin.

Problemi s probavom
Ovaj problem može biti uzrokovan disbalansom tri hormona u gastrointestinalnom sistemu – gastrina, sekretina i kolecistokinina. Oni pomažu pri reguliranju digestivnog procesa pri kojem se hrana razlaže na jednostavne molekule kako bi se lakše apsorbirala u krvotok.

Povećana želja za slatkim
Povećanu želju za slatkim mogu uzrokovati problemi sa nadbubrežnom žlijezdom. Bilo šta slatko je nažalost lahko dostupan izvor energije (ali vrlo brzo prestaje da djeluje), što opet dovodi do začaranog kruga.

Opadanje kose
Hormonski disbalans je jedan od glavnih uzročnika gubitka kose, i kod žena i kod muškaraca.

Kako se izboriti sa poremećenom ravnotežom hormona? Odgovor je jednostavan – ishrana! Npr. konzumiranje kurkume može pomoći u ovom slučaju. Održavanje nivoa hormona uključuje i izbjegavanje stresa, kao i prirodnu i zdravu hranu. Evo još jednog razloga da kupujemo domaće i provjereno voće i povrće!

Hrana za balansiranje hormona:
Povrće (brokule, karfiol, kelj, kupus, blitva, špinat, rukola)
Citrusno voće (limun, limeta, grejpfrut i narandža)
Izvori omega-3 masne kiseline (riba, sjemenke lana, sjemenke konoplje…)
Orašasto voće (bademi, orasi…)
Avokado, sjemenke bundeve, maslinovo ulje, kokosovo ulje, organski puter (ne margarin!)
Mahunarke (boranija, leblebije, grah, crni grah, ali ne i soja i proizvodi od soje)
Začini (kurkuma, majčina dušica, ruzmarin, kadulja)
Svježe voće (zelene jabuke, kivi, citrusi, bobičasto voće)
Crveni i bijeli luk.

10 načina kako da snizite povišene razine triglicerida

Trigliceridi su vrsta masti koju nalazimo u ljudskoj krvi. Pojednostavljeno, nakon unosa obroka, tijelo nepotrebne kalorije pretvara u trigliceride i pohranjuje ih u masne stanice za neku kasniju upotrebu. Dakle, trigliceridi su potrebni za opskrbu tijela energijom, ali njihove previsoke razine u krvi značajno povećavaju rizik od razvoja srčanih bolesti.

Visoke razine triglicerida često su povezane s pretilošću, nekontroliranim dijabetesom, redovnom konzumacijom alkohola te visokokaloričnom prehranom, a i faktor genetike može donekle utjecati na njihove razine.

Saznajte na kojih 10 načina možemo sniziti povišene razine triglicerida u krvi:

1. Regulišite tjelesnu težinu
Kako je rečeno ranije, kod unosa hrane, tijelo sav višak kalorija pretvara u trigliceride i pohranjuje u masne stanice. Upravo zbog toga, mršavljenje podrazumijeva i pad razine triglicerida.

2. Ograničite unos šećera
Dodani šećeri su mnogima jako velik problem. Ove šećere nalazimo u slasticama, sokovima, a mnogi će još šećer dodati i u kafu, čaj i sl. Sav višak šećera također se pretvara u trigliceride. Studije pokazuju da već i djeca koja imaju visok udio šećera u prehrani mogu imati povišene razine triglicerida.

3. Usvojite prehranu s niskim dijelom ugljikohidrata
Slično kao i višak šećera, i višak ugljikohidrata općenito se pretvara u trigliceride i pohranjuje u masne stanice. Stoga ne iznenađuje činjenica da se prehrane s niskim udjelom ugljikohidrata povezuje i s normalnim razinama triglicerida.

4. Povećajte unos vlakana
Vlakna nalazimo u voću, povrću i žitaricama. Uz njih, ima ih i u orašastim plodovima i mahunarkama. Uključivanje više vlakana u prehranu može smanjiti apsorpciju masti i šećera u tankom crijevu, pomažući smanjiti razinu triglicerida u krvi.

5. Redovno vježbajte
„Dobri“ HDL holesterol je u obrnutoj korelaciji s trigliceridima: što je HDL viši, to su trigliceridi niži. Aerobna aktivnost utječe na porast HDL holesterola, što znači i na opadanje triglicerida.

Pozitivni učinci vježbanja na trigliceride vidljivi su posebno dugoročno: trčanje 2 sata sedmično, nakon 4 mjeseca, dovodi do značajnog opadanja triglicerida.

6. Izbjegavajte trans masti
Umjetne trans masti su vrsta masti koje se dodaju gotovoj hrani i prerađevinama kako bi im se produžio rok trajanja. Najčešće ih nalazimo u prženim i pečenim namirnicama napravljenim s djelomično hidrogeniziranim uljima.

Zbog svojih upalnih svojstava, trans masti se povezuju s nizom zdravstvenih problema, uključujući povećan „loš“ LDL holesterol te srčane bolesti. Također, konzumacija trans masti direktno utječe na porast triglicerida.

7. Barem dvaput sedmično jedite masnu ribu
Masne vrste ribe su naširoko poznate po pozitivnim učincima na zdravlje i snižavanje triglicerida. Razlog tome krije se u visokom dijelu omega-3 masnih kiselina. Konzumacija 2 obroka s masnom ribom sedmično smanjuju rizik od smrtnosti od neke srčane bolesti za čak 36%. Zato u svoj jelovnik uključite losos, haringu, sardine, tunu i skušu.

8. Ograničite unos alkohola
Alkohol je bogat šećerima i kalorijama. I ove se kalorije, ako ih se ne potroši za energiju, pretvaraju u trigliceride i pohranjuju u masne stanice.

9. Jedite više orašastih plodova
Orašasti plodovi sadrže vlakna, omega-3 masne kiseline i nezasićene masti kojima se pripisuje pozitivan učinak na razinu triglicerida. Uključite u svoj redovni jelovnik bademe, orahe, indijske oraščiće, pistacije, brazilske i makadamija oraščiće.

Ipak, imajte na umu da su orašasti plodovi jako energetski bogati (100 grama sadrži 500-600 kalorija) pa ne pretjerujte s količinom.

10. Uzmite ove prirodne dodatke prehrani
Nekoliko prirodnih dodataka prehrani ima potencijalno pozitivno djelovanje na regulaciju triglicerida:

– Riblje ulje
– Piskavica
– Ekstrakt češnjaka
– Kurkumin
– Guggul (smola drveta)

Prehrana i stil života važni su faktori koji utječu na razinu triglicerida u krvi. Savjeti koje smo vam donijeli pomažu u regulaciji triglicerida, ali nisu namijenjeni zamjeni s propisanim lijekovima. Slušajte savjete liječnika specijalista, a navedenim savjetima dodatno pozitivno utječite na svoje zdravlje.

Nedostatak cinka i selena uzrokuje mnoge fiziološke promjene!!

Uzimanje minerala poput cinka i selena ima sve veću važnost u samoliječenju, prevenciji i terapiji nekih bolesti. Ipak, treba ih uzimati prema preporuci liječnika, a ne na svoju ruku.
Minerali su anorganski hemijski elementi kojih ima ukupno 103, a u našem ih organizmu pronalazimo 80. Oni čine 4,5 posto naše tjelesne mase, a glavnina je u kostima. Kako minerale ne možemo stvarati, potrebno ih je unositi u organizam hranom ili suplementima.

CINK
Cink (Zn) je vrlo važan element u tragovima jer se nalazi u gotovo svakoj tjelesnoj stanici i ima važnu ulogu u našem organizmu. U prirodi dolazi samo u spojevima. Otkrio ga je Andreas Marggraf 1746. godine, ali se njegova legura koristila stoljećima prije tog otkrića. Cink je nakon željeza drugi element u tragovima. Ljudski organizam sadrži 2 – 3 grama cinka. On je prisutan u svim organima, a najviše ga ima u eritrocitima, leukocitima, jetri, prostati, kostima i mišićima. Sastavni je dio inzulina, hormona rasta i spolnih hormona. Cink je uključen u velik broj enzimatskih sustava. Fiziološke funkcije koje ovise o cinku su rast i dioba stanica, spolno sazrijevanje, reprodukcija te zacjeljivanje rana, a višestruko je uključen i u sam imuno sistem. Cink sudjeluje u razgradnji alkohola i metabolizmu ugljikohidrata. Važan je za pravilan rast i vrlo je važan za funkcioniranje reproduktivnih organa, osobito prostate kod muškaraca. Cink s vitaminom B6 smanjuje proizvodnju histamina i zato je vrlo djelotvoran u suzbijanju alergija. Neutralizira i štetno djelovanje bakra (jedan od uzročnika artritisa).

Nedostatak cinka javlja se kod osoba koje nemaju redovnu i pravilnu prehranu. Pušenje, kafa i alkohol glavni su krivci za iscrpljivanje cinka iz organizma.

Korisno djelovanje:
– jača prirodni imunitet,
– poboljšava zdravlje kože i ublažuje psorijazu,
– pomaže i u odstranjivanju otrovnog kadmija koji se nalazi u dimu cigarete.

Doziranje cinka
Prevelik unos cinka može izazvati iritaciju želuca i povraćanje. Gornja sigurna granica uzimanja cinka je 150 mg/dan. Preporučena dnevna doza za zdravu odraslu ženu je 12 mg, a za muškarca 15 mg/dan.

SELEN
Selen (Se) je mineral koji je nužan za sisavce, ali u malim količinama. Selen stimuliše i štiti organizam od slobodnih radikala. Sastavni je dio enzima koji su odgovorni za smanjenje oksidativnog stresa. Ovaj mineral ima sposobnost utjecaja na metabolizam nekih toksičnih minerala (arsen, olovo, živa), čime smanjuje njihovu toksičnost.
Selen je element u tragovima koji najbolje djeluje u prisutnosti vitamina E.

Selen se preporučuje uzimati zajedno s vitaminom E jer se pojačava antioksidativno djelovanje.

Uravnoteženom prehranom unosimo dnevno od 70 do 100 μg. Prirodni izvori selena su sjemenke suncokreta, zob, školjke, losos, smeđa riža, ječam, sok od naranče, kokos, češnjak.

Korisno djelovanje:
– antioksidans koji štiti tijelo od starenja
– jača imunitet
– poboljšava energiju i potenciju,
– usporava starenje,
– ublažava simptome menopauze.

Nedostatak selena izaziva prerano starenje, srčane udare i rak, a javlja se u osoba s nepravilnom prehranom i onih koje imaju smetnje u apsorpciji.
Elementarni selen nije toksičan, ali spojevi u kojima se on nalazi jesu. Granica između terapijske i toksične doze vrlo je mala stoga treba biti vrlo oprezan pri korištenju ovog minerala. Simptomi toksičnosti su gubitak kose, promjene na noktima, zamor, poremećaji probavnog sustava. Toksičnost se javlja pri unosu od 4 do 5 mg/dan.

Prava istina o kolagenu (podmladite svoju kožu)!

Kolagen je jedan od najzastupljenijih proteina u ljudskom organizmu. Čak 75% organa u svom sastavu ima kolagen, a kolagen je glavni sastojak vezivnog tkiva.

Kolagen je sveprisutan element i jedan od najkorisnijih proteina u ljudskom organizmu koji čini gotovo 30% od ukupnog broja proteina, a glavni je sastojak kože, kostiju i vezivnog tkiva. Vezivno tkivo jedno je od temeljnih tkiva te zajedno s hrskavičnim i koštanim čini potporno tkivo rasprostranjeno po cijelom organizmu.

Kolagen u svom sastavu sadrži 19 različitih aminokiselina, zbog čega se često naziva kompleksnim proteinom. Aminokiseline kolagena podrazumijevaju mješavinu neesencijalnih i esencijalnih tipova aminokiselina. Građen je od tri uzvojita polipetidna lanca od kojih svaki sadrži ponavljajući triplet aminokiselina, čime svaki broji čak 1400 aminokiselina.

Od 19 otkrivenih vrsta kolagena, četiri najvažnija kolagena označavaju se rimskim brojevima. Pa tako postoje: tip I koji je najzastupljeniji u kostima, tip II koji čini većinski dio hrskavice, a tipom III prožeta su embrionalna tkiva (krvne žile i probavni sustav). Tip IV nalazi se u bazalnim membranama i tvori svojevrsnu mrežu, dok tipovi I, II i III čine 90% ukupnog udjela kolagena u tijelu.

Uloga kolagena u organizmu
Kada govorimo o ulozi kolagena, govorimo zapravo o ulozi samog vezivnog tkiva – ono povezuje kosti u zglobove i gradi ovojnice oko organa, obavija mišiće i mišićne grupe, štiti krvne žile i živce. Osim toga, kolagen je najpoznatiji po tome što pomaže održanju elasticiteta kože i spajanju tetiva i zglobova. Ljudski organizam ima sposobnost sinteze kolagena, ali starenjem postepeno gubi tu mogućnost što se očituje u smanjenju elastičnosti i gipkosti kože, odnosno, rezultira nastankom bora i bolova u zglobovima. Nedostatak kolagena, između ostalog, može uzrokovati i brojne poremećaje koštanomišićnog sustava, poput artritisa.

Osim starenja, postoje i drugi čimbenici koji uvjetuju nedostatak kolagena, poput prehrane, pušenja, slabe tjelesne aktivnosti i dehidracije. Pretjerani unos alkohola i kofeina isto tako može pospješiti gubitak kolagena.

Stil života i prehrana djelomično mogu usporiti gubitak kolagena, a ljudi se sve više pouzdaju u supstancama s kolagenom koje su dostupne kao dodatak prehrani. Sve popularniji su dodaci prehrani koji dolaze u obliku tableta, praha ili kapsula, kao i kozmetički proizvodi s dodatkom kolagena koji se koriste u svrhu pomlađivanja kože te injekcije s kolagenom koje uklanjaju bore, a najčešći konzumenti su žene. Osim kolagena kao dodatka, proizvodi za njegu kože u zadnje vrijeme izdvajaju vitamin C kao ključan faktor u generaciji zastarjele i nedovoljno elastične kože. Antioksidansi koji se nalaze u vitaminu C mogu pojačati proizvodnju kolagena.

Osim vitamina C, postoje čimbenici koji potiču proizvodnju kolagena, a u organizam ih je najjednostavnije unijeti hranom. Hrana bogata kolagenom svakako je hrana bogata proteinima – jaja, perad, riba, gljive, orašasti plodovi, zeleno povrće i citrusi.

Pored hrane, biljke poput aloa vere od davnina se koriste za liječenje rana na koži, a danas su široko konzumirani u raznim oblicima. Gel aloa vere pri nanosu na kožu hladi i ublažava kojekakve opekline i ubode te zateže kožu. Razlog tome je što biljka aloe vera potiče razgradnju kolagena kada se nalazi na koži ili primjenjuje oralno.

Ako bolujete od artitisa ove namirnice morate uvrstiti u svoju prehranu!!

Osteoartritis je bolest zglobova koja čini gotovo polovicu svih vrsta artritisa, a jedan je od najčešćih medicinskih problema u svijetu.

Brojni su uzročnici razvoja osteoartritisa. Iako među rizične činitelje ubrajamo i godine, istraživanja su pokazala da osteoartritis nije neizbježan dio starenja. Tako naprimjer, pretilost može dovesti do razvoja osteoartritisa u koljenom zglobu.
Pravilan odabir namirnica može ublažiti posljedice ove bolesti, pa pogledajte koje su to:

Bijeli luk
Studije su pokazale kako osobe koje konzumiraju namirnice poput bijelog i crvenog luka, rjeđe pokazuju simptome ranog razvoja osteoartritisa. Znastvenici vjeruju da sastojci iz ovih namirnica smanjuju oštećenje enzima u stanicama.

Kurkuma
Sadrži fitokemikaliju kurkumin koji se pokazao kao izvanredna pomoć u liječenju raznih oboljenja.

Riba
S obzirom da naše tijelo ne može samo proizvesti Omega-3 masne kiseline, moramo ih unijeti putem prehrane. Rudnici omega-3 masnih kiselina su ribe poput lososa, tune, sardina i sleđa te oraha. Postoje jaki dokazi da omega-3 utječe na zdravlje, tako da ne samo da pomaže spriječiti bolest nego usporava njeno napredovanje, potencijalno držeći osteoartritis pod kontrolom.

Brokula
Iako se vjeruje kako je osteoartritis nezaobilazni dio starenja, znastvenici na East Anglia Sveučilišta vjeruju kako će uskoro otkriti način za sprječavanje spomenute vrste artritisa. Potencijalno rješenje je prirodni, bioaktivni sastojak pod nazivom sulforafan. Moguće ga je naći u kupusnjačama, pogotovo brokuli. Spomenuti sastojak blokira enzime koji uzrokuju uništavanje zglobova kod osteoartritisa. No stručnjaci su uvjereni da sulforafan može usporiti pa čak i spriječiti nastajanje neugodne bolesti.

Zeleni čaj
Za umirivanje simptoma osteoartritisa povremeno seni priuštite šolju zelenog čaja.

Maslac od kikirikija
Kalcij i vitamin D skriveni u kikirikiju doprinose zdravlju kostiju i zuba. Na taj se način dugoročno sprječava rizik od osteoporoze tijekom kasnijih godina života. Sadrži i vitamin B3 (niacin) koji dokazano bolje od placebo lijekova umiruje upale i povećava fleksibilnost.

Genetski modifikovana hrana (SPAS ILI PROPAST ZA ČOVJEČANSTVO)!!

Dok neki ljudi u genetski modifikovanoj hrani vide logičan i neophodan razvoj nauke i njene primjene u poljoprivredi, drugi se zalažu za organsku hranu. Šta je istina?

Šta je genetski modifikovana hrana najbolje možemo objasniti ovako:
Genetski modifikovan klip kukuruza ima u svojoj ćeliji ubrizgan DNK bakterije. Takav DNK proizvodi otrovni pesticid u samoj ćeliji biljke. Ovaj pesticid se ne može oprati i nikada i nikakvom obradom namirnice neće nestati. On završava u vašem tijelu. Sad za sada, (ne)poznatim posljedicama po zdravlje.

GMO predstavlja genetski modifikovane oragnizme (biljke, životinje, mikroorganizme), koji imaju transplantovane gene iz drugih organizama. GMO hrana otporna je na štetočine, herbicide, gljivice i viruse, i uglavnom je ljepšeg ukusa i raste brže u odnosu na organske proizvode.

GMO činjenice:

– Biljka dobiva gen kojim sama postaje pesticid. Takvu biljku mi jedemo. Ne onu koja je prskana pesticidom od spolja, već onu koja u sebi nosi gen otrova za insekte.
– Narušava ekosistem jer GMO biljka oštećuje druge, prirodne organizme. Npr. – gen koji ima osobinu pesticida, dokazano uništava pčele i leptire.
– Zemljište na kojem se jednom posije GMO sjeme, narednih 10 godina je jalovo za svaku prirodnu kulturu koja je ranije bila sijana tradicionalnim načinom.
– Nijedna laboratorijski proizvedena biljka ne može imati za čovjeka vrijedniji nutritivni sastav od one biljke koja je nastala prirodnim putem, u prirodi. Dokazano je da GMO hrana povećava alergijske reakcije i stvara nove.
– Broj gladnih u svijetu se nije smanjio značajno u posljednjih 20 godina koliko se laboratorijski proizvodi GMO sjeme.
– Postoje brojna istraživanja koja dokazuju štetnost GMO po prirodu, ljude i životnje, ali su brzo diskreditovana, uvijek sa stanovišta metodologije istraživanja.

Organski proizvodi posebno su naznačeni. Potražite proizvode sa oznakom 100% organsko, organsko ili Napravljeno od organskih sastojaka (Made with organic ingredients). Samo oni garantuju da u proizvodu nema ni tragova genetski modifikovanih jedinjenja.

GMO hrana izgleda savršeno. Pravilnog je oblika, sve voće i povrće je iste veličine, a rok trajanja je značajno duži u odnosu na drugu hranu, jer im dodati geni pružaju otpornost na negativne spoljašnje uticaje. Na primer, gen bacila Bacillus thuringiensis koji se dodaje GMO hrani proizvodi toksin koji odbija štetočine. Zato, ako primjetite da insekti dodiruju povrće, znajte da je verjovatno organskog porekla.

Dok zagovornici GMO navode da nema dokaza da genetski modifikovana hrana nepovoljno utiče na ljudsko zdravlje i okolinu, da su GM biljke korisne jer smanjuju upotrebu hemije i vještačkih đubriva i doprinose rješavanju gladi u svijetu kao i liječenju nekih bolesti poput dijabetesa, protivnici izražavaju bojazan i ističu da GM hrana može da bude uzročnik mnogih bolesti.

‹ 123 4 5 ›Last »