Bolesti štitne žlijezde: uticaj na trening i način treniranja!!

U nastanku bolesti štitne žlijezde važan je faktor nasljedna komponenta, a stres u bilo kojem obliku često se navodi kao provocirajući faktor za nastanak bolesti.

Štitna žlijezda je smještena sa prednje strane vrata, prosječne težine oko 25 grama. Zbog svog položaja lako je dostupna pregledu. Leptirastog je oblika, sastoji se iz dva režnja koji su povezani istmičnim dijelom. Režnjevi su sastavljeni iz folikula obloženih kockastim epitelom unutar kojih se nalazi koloid s deponovanim hormonima.

Štitna žlijezda luči četiri hormona:
– tiroksin (T4)
– trijodtironin (T3)
– reverzni trijodtironin (rT3) koji imaju značajnu ulogu u energetskom metabolizmu i
– tireokalcitonin koga luče parafolikulske ćelije i koji učestvuje u homeostazi kalcijuma.

Štitna žlijezda funkcioniše u jednom složenom sistemu povezanosti s višim centrima, korom mozga, hipotalamusom i hipofizom, kao i perifernim tkivima.

Bolesti štitne žlijezde se prema funkcionalnom stanju mogu podijeliti na
– hipertireoidne (pojačana funkcija)
– hipotireoidne (smanjena funkcija).

Prema morfološkom kriteriju bolesti štitne žlijezde se mogu podijeliti na tumorske i netumorske.

Poremećaji štitnjače postaju sve češća pojava današnjice. Žene obolijevaju 5 puta češće nego muškarci. Prema posljednjim podacima svaka 20 osoba ima neki od oblika poremećaja štitne žlijezde. Razlog takvoj učestalosti je stresan način života, uneravnotežena prehrana, hormonalne promjene u trudnoći i menopauzi te genetska predispozicija. Bolesti štitnjače se manifestiraju kao poremećaj u proizvodnji i izlučivanju hormona štitnjače.

Štitna žlijezda je odgovorna za produkciju hormona za reguliranje metabolizma, bilo da se radi o pretjeranom ili nedostatnom izlučivanju hormona ono utječe na fizičku aktivnost.

Hipertireoza
Kod pretjeranog izlučivanja hormona štitnjače javljaju se neželjene posljedice kao;
– Pojačano gubljenje na težini
– Insomnija (nesanica)
– Osteoporoza
– Pojačano znojenje i netolerancija na toplinu
– Anksioznost

Koji oblici vježbanja su inicirani kod hipertireoze
Trening snage je mnogo važniji od aerobnog treninga, jer trening snage ima bolji učinak na kosti i izgradnju mišića. Takav način vježbanja će prevenirati osteoporozu i gubitak mišićne mase koja se zbog prebrzog metabolizma brže gubi. To ne isključuje kardio vježbe, one mogu biti sastavni do svakog treninga ali u postotku od 20 %.

Jako je važno da između treninga prođe 48 sati da bi se organizam mogao oporaviti. Što bi značilo da su 3- 4 treninga tjedno optimalna za osobe koje imaju pojačanu funkciju štitnjače.

Hipotireoza
Smanjeno lučenje hormona štitnjače će uzrokovati:
– Dobivanje na težini bez dodatnog unosa hrane
– Pretjeran umor
– Depresivna stanja
– Pretjerani osjećaj hladnoće

Ne postoji sumnja da je vježbanje važan dio terapije za normalno funkcioniranje s nekim od oblika hipotireoze. Svejedno svaka vježba nije primjerena i potrebno je znati neke činjenice da bi imali maksimalan benefit od fizičke aktivnosti.

Koristi od fizičke aktivnosti u slučaju da imate neki oblik hipotireoze su sljedeći;
– Otpuštanje hormona rasta
– Pojačano izlučivanje tzv. hormona sreće
– Pojačana sinteza dušikovog oksida
– Poboljšanje osjetljivosti receptora na inzulin
– Podizanje imuniteta

Posljedica hipotireoze može biti i dijabetes tipa 2. Inzulin pomaže glukozi da uđe u stanice, a kada osoba postane rezistentna na inzulin šećer se gomila u krvi i javlja se dijabetes. Aerobni trening poboljšava osjetljivost na inzulin i povećava broj proteinskih molekula (transporteri glukoze).

Kod oslabljenog imuniteta sve posljedice hipotireoze se pogoršavaju. Najprirodniji način održavanja imuniteta je fizička aktivnost.

Aerobni način vježbanja je odličan izbor za pacijente s hipotireozom, jer preveniraju bolesti srca i krvnih žila i mnoga depresivna stanja koja se mogu javiti.
Jedini oprez pri fizičkoj aktivnosti je taj da ne smijete pretjerati. Tanka je linija između fizičke aktivnosti koja će biti korisna ili štetna kod ovog stanja.

Pretreniranost djeluje štetno na štitnjaču jer predstavlja određen stres za organizam, povećava upalu, slabi imunitet i troši nutritivne vrijednosti neophodne za normalan rad štitnjače. Da bi bili sigurni da radite dobro za svoje tijelo vaš puls ne smije prelaziti 70 % od maksimalnog pulsa.

Bolesti štitnjače nisu nimalo jednostavna stanja jer imaju utjecaj na velike sisteme u tijelu. Ako želite osigurati kvalitetan život morate svoj način života prilagoditi nastalom stanju. Da bi se osjećali dobro i usporili ili stopirali negativne posljedice oboljenja štitnjače morate prilagoditi prehranu i uklopiti u svoj svakodnevni život neki od oblika fizičke aktivnosti.

Evo koji znakovi ukazuju da imate hormonalni disbalans!!

Uočiti znakove koji upućuju na hormonski disbalans je ključ održavanja zdravog životnog stila, jer hormoni igraju veoma značajnu ulogu u svakom aspektu ljudskog zdravlja

Hormoni su mali nosioci hemijske informacije koji putuju vašim krvnim tokom prenoseći naredbe organima i tkivima o njihovim dužnostima. Oni utiču na vaše ukupno stanje na razne načine, a to uključuje: razvitak i rast, metabolizam, odnose, rezoniranje i raspoloženje, tjelesnu temperaturu.

Kao što vidite, hormoni mogu uticati na svaki aspekt zdravlja, i fizičkog i psihičkog, stoga je veoma bitno održati njihov balans. Nažalost, sasvim malo je dovoljno da dođe do disbalansa.

Pogledajte nekoliko znakova koji ukazuju na hormonalni disbalans:

Neprestano debljanje
Ako imate određene probleme sa težinom, ne mora odmah značiti da je vaša ishrana pogrešna – ovo može biti i pokazatelj hormonskog disbalansa. Takozvani „hormon stresa“, kortizol, luče nadbubrežne žlijezde. Kada je poremećena proizvodnja kortizola (da li zbog stresa ili nečeg drugog), ne samo da može rezultirati povećanjem tjelesne težine, nego i da se salo konstantno gomila i nakuplja. Povećani nivo kortizola može dovesti do nakupljanja tzv. „toksične masnoće“ u abdominalnom području, što može znatno povećati rizik od kardiovaskularnih oboljenja. Više kortizola uvjetuje veće količine inzulina u krvotoku, što utječe na nivo šećera u krvi, te pojačan apetit.

Umor
Umor je još jedan znak hormonskog disbalansa, posebno ako dovoljno spavate, a i dalje osjećate pospanost i umor. U slučaju hroničnog stresa, ljudi često iskuse nešto što se naziva adrenalinski umor, uzrokovan visokim nivoom kortizola. Kortizol ustvari kontrolira cirkadijalni ritam, koji se poremeti, te dovodi do velikih skokova kortizola u toku dana. To će vas dovesti do osjećaja iscrpljenosti i praznine. Drugi hormonski problem koji može uzrokovati osjećaj iscrpljenosti dolazi kod prisustva visokog nivoa hormona koji stimuliraju tiroidnu žlijezdu.

Loše raspoloženje
Štitnjača može biti krivac i kod iritiranosti, anksioznosti i depresije, što je uzrokovano pretjeranim lučenjem hormona TSH kroz hipotireozu.

Insomnia i poremećaj sna
Insomnia i poremećaj sna su stanja sa kojima se često suočavaju žene u menopauzi. Ovo je rezultat velike promjene u balansu hormona. Nažalost, dugotrajni poremećaji sna uzrokuju samo pogoršanje stanja, što dovodi do začaranog kruga. Problem je u tome da se količina hormona i njihov balans uspostavljaju tokom sna, pa će nedostatak sna utjecati na 10 različitih hormona, uzrokujući probleme s apetitom, zdravljem srca, plodnošću, ali i psihičkim zdravljem. Estrogen je hormon koji pomaže reguliranju sna. Manjak estrogena, što je jedan od simptoma menopauze, je glavni uzročnik insomnije. Manjak testosterona također može biti problem ženama. Kod muškaraca ovaj problem uzrokuje apneju u spavanju (pauza u disanju koja traje duže od 3, a kraće od 10 sekundi).

Pojačano znojenje
Pojačano znojenje je često posljedica neuravnoteženog lučenja hormona. Žene u menopauzi će znati o čemu je riječ. Noćno znojenje je često, te se smatra i izvjesnim prethodnikom menopauze. I kod muškaraca i kod žena pretjerano znojenje može biti uzrokovano problemima u endokrinom sistemu, pretjeranim ili nedovoljnim lučenjem hormona kao što je serotonin.

Problemi s probavom
Ovaj problem može biti uzrokovan disbalansom tri hormona u gastrointestinalnom sistemu – gastrina, sekretina i kolecistokinina. Oni pomažu pri reguliranju digestivnog procesa pri kojem se hrana razlaže na jednostavne molekule kako bi se lakše apsorbirala u krvotok.

Povećana želja za slatkim
Povećanu želju za slatkim mogu uzrokovati problemi sa nadbubrežnom žlijezdom. Bilo šta slatko je nažalost lahko dostupan izvor energije (ali vrlo brzo prestaje da djeluje), što opet dovodi do začaranog kruga.

Opadanje kose
Hormonski disbalans je jedan od glavnih uzročnika gubitka kose, i kod žena i kod muškaraca.

Kako se izboriti sa poremećenom ravnotežom hormona? Odgovor je jednostavan – ishrana! Npr. konzumiranje kurkume može pomoći u ovom slučaju. Održavanje nivoa hormona uključuje i izbjegavanje stresa, kao i prirodnu i zdravu hranu. Evo još jednog razloga da kupujemo domaće i provjereno voće i povrće!

 

Hrana za balansiranje hormona:
Povrće (brokule, karfiol, kelj, kupus, blitva, špinat, rukola)
Citrusno voće (limun, limeta, grejpfrut i narandža)
Izvori omega-3 masne kiseline (riba, sjemenke lana, sjemenke konoplje…)
Orašasto voće (bademi, orasi…)
Avokado, sjemenke bundeve, maslinovo ulje, kokosovo ulje, organski puter (ne margarin!)
Mahunarke (boranija, leblebije, grah, crni grah, ali ne i soja i proizvodi od soje)
Začini (kurkuma, majčina dušica, ruzmarin, kadulja)
Svježe voće (zelene jabuke, kivi, citrusi, bobičasto voće)
Crveni i bijeli luk.

Medicinska upotreba anaboličkih-androgenih steroida (AAS)

Anaboličko – androgeni steroidi (AASs) spadaju u skupinu lipida. To su organske molekule koje se sastoje od četiri međusobno povezanih prstena tvoreći steroidnu strukturu. AASs su testosteron i svi lijekovi dobiveni sintetičkim putem koji su mu kemijski i farmakološki slični. Imaju androgeno i anaboličko djelovanje, pri čemu je androgeno djelovanje odgovorno za sekundarna spolna obilježja, a anaboličko djelovanje ima direktni učinak na povećanje mišićnog tkiva.

Koja je njihova medicinska upotreba?

AAS su lijekovi koji se propisuju na recept i uzimaju prema savjetu liječnika. Koriste se u liječenju hormonskih problema, usporenog puberteta, niske razine testosterona (hipogonadizam), anemije. Zbog svog dvostrukog djelovanja pospješuju iskorištavanje bjelančevina, pa se mogu primijeniti kod bolesnika s opeklinama, onkoloških bolesnika i pacijenata koji pate od AIDSa kako bi se usporilo propadanje mišićnog tkiva, odnosno, gubljenje na mišićnoj masi.

Zlouporaba

AAS se često zloupotrebljavaju kod sportaša i osoba koje pate od tjelesnog dismorfnog poremećaja, poremećaja u kojem su osobe opterećene imaginarnim manama u svome izgledu. U ovom slučaju, to je poremećaj kod kojeg je osoba opterećena time da nije dovoljno snažna i tjelesno velika. Iz toga razloga pribjegava se sterodima, koji imaju ulogu povećanja tjelesne sposobnosti i čiste (nemasne) mišićne mase, a samim time i poboljšanje izgleda. U takvim slučajevima, doze koje se uzimaju su 10 do 100 puta veće od doza koje se smiju propisati na recept.

Steroidi se u tim situacijama primjenjuju oralno, injekcijom izravno u mišić ili nanošenjem gela/kreme direktno na kožu.

U slučajevima zlouporabe možemo razlikovati više načina uzimanja steroida:

cikličko: periodi uzimanja steroida praćeni su periodima pauze, odnosno neuzimanja
gomilanje: uzima se više od jedne vrste steroida istovremeno
piramidno: postepeno se povećava doza tj. učestalost uzimanja do maksimuma, a potom se postepeno smanjuje
zasićenje: istovremeno ili izmjenično se uzimaju dva različita steroida

Vjeruje se da navedeni načini smanjuju neželjene učinke steroida, poboljšavaju djelotvornost steroida ili smanjuju toleranciju ukoliko ih se uzima više istovremeno. Međutim, nijedno od ovih vjerovanja nije znanstveno dokazano, niti da takva primjena djeluje na navedeno.

Posljedice zlouporabe

Nerazumno uzimanje u visokim dozama predstavlja visok rizik i moguće trajne posljedice na zdravlje i hormonsku regulaciju u tijelu. Cijeli je niz neželjenih nuspojava koje neke, nažalost, mogu biti nepopravljive.

Uzimanje steroida u adolescentskoj dobi uzrokuje preuranjeno starenje i raniji prestanak rasta. Kod muškaraca uzrokuju ćelavost, neplodnost, ginekomastiju (benigni rast mliječnih žlijezda), povećani rizik razvoja raka prostate. Kod žena uzrokuju produbljenje glasa, promjene u menstrualnom ciklusu ili potpuni prestanak ciklusa, povećanje klitorisa, grubu kožu.

Osim fizičkih posljedica, steroidi imaju ozbiljne nuspojave na kardiovaskularni, imunološki, probavni, endokrini, mokraćni, mišićnokoštani i reproduktivni sustav u organizmu. Također, djeluju i na psihičko zdravlje uzrokujući nagle i jake promjene raspoloženja, agresivnost, halucinacije, paranoju. Kao i svaka ovisnost, prestanak uzimanja steroida popraćeno je osjećajima umora, nemira, žudnje, gubitka apetita, depresije.

Šta su steroidi i kakav uticaj imaju na organizam?

Steroidi su hormoni i postoji mnogo različitih vrsta. Kada se priča o onima koji se uzimaju uz vježbu da bi se tijelo brže razvijalo, najčešće su to anabolički steroidi. Oni djeluju poput testosterona, muškog hormona i pomažu u razvijanju mišićnog tkiva.

Uzimanjem steroida, većina misli da će doći do boljih rezultata u sportu, oni utiču na povećanje mišićne mase ali dugotrajno konzumiranje smanjuje pokretljivost i brzinu reakcije.

Mnogi misle na kratkotrajni rezultat, a to je mišićna masa. Međutim ima ne samo negativne, nego pogubne posljedice za tijelo. Neke od njih su: razvijanje muških grudi, preuranjena ćelavost, drastična promjena raspoloženja, agresivnost, paranoja…
Uzimanje steroida uništava moždane stanice i razvija poremećaj u mozgu, kao što je Alzheimerova bolest. Najpogođeniji organ je jetra.

Tijelo već proizvodi dovoljne količine hormona, bilo kakva povećana doza, makar se radilo o “samo maloj” dozi, može uzrokovati razorne promjene u organizmu.

Ono što je istina je da se do lijepog tijela dolazi isključivo upornim vježbanjem, pravilnom ishranom i dovoljnom količinom sna.

Iako steroidi djeluju ubrzo nakon konzumiranja, mnoge negativne posljedice vidljive su tek nakon nekoliko godina uzimanja. Ovo je jedan od razloga zašto kažu “ja ih uzimam i nije mi ništa”.

Koje su prednosti jutarnjeg vježbanja ?

Ako bi morali odabrati samo jednu stavku koja bi bila ključan faktor uspjeha nekog programa vježbi to bi bilo vrijeme određeno za vježbanje. Savršeno vrijeme za vježbanje je jutro, ali svako jutro.

Ako ste se pitali zašto jutro nastavite čitati, pa će vam biti jasno.

Većina ljudi trening obavlja ujutro

Preko 90% ljudi koji stalno treniraju – vježbaju ujutro. Ako želite trenirati ujednačeno i redovno mnogo ćete više postići ako to bude prvo što ćete raditi kada se probudite.

Bolji metabolizam

Kada vježbate rano ujutro metabolizam se “podiže” i ostaje u “ubrzanju” satima nekada i po 24 sata! To znači da sagorjevate više kalorija tokom cijelog dana, a samo zahvaljujući tome što ste vježbali odmah nakon što ste se probudili.

Više energije tokom dana

Ako vježbate u ranim jutarnjim satima imat ćete energije za cijeli dan! Zapazit ćete i da se različito osjećate u zavisnosti da li ste vježbali ili ne.

Regulisanje apetita

Mnogi primjećuju da im jutarnje vježbe regulišu apetit, da nisu toliko gladni, a samim tim rade i bolji izbor obroka za taj dan.

Ako se svaki dan budite u različito vrijeme, to zbunjuje vaš organizam te tako nikada nije spreman za novi dan. Metabolizam i svi hormoni koji su uključeni u vježbanje počinju se “dizati” dok spavate.

Uz to, osjećate se hitrije, imate više energije i spremnosti da vježbate kad se probudite. Hormoni pripremaju vaše tijelo za trening regulisanjem krvnog pritiska, brzine otkucaja srca, krvi koja se doprema u mišiće. (fitness.com.hr)