Inzulinska rezistencija

Ponekad imate nagle napade slabosti, drhtavice, osjećaja gladi? Smetnje se pogoršavaju nakon obroka? Imate osjećaj da se debljate a ne jedete previše? U ogledalu vidite sebe u obliku ‘’jabuke’’ sa nadutom stomačnom regijom?

Možda imate inzulinsku rezistenciju? Mrzak i često neprepoznat neprijatelj našeg zdravlja koji se može godinama lukavo skrivati pod maskama umora, pospanosti, bezvoljnosti a u konačnici vas dovesti do Tip 2 dijabetesa.

Inzulin potiče sve tjelesne stanice da apsorbiraju šećer i iskoriste ga za energiju, a o tome ovise funkcije svih organa i tkiva. Osim toga, pomaže i u reguliranju nivoa šećera u krvi. Kada se ta prirodna funkcija naruši dolazi do inzulinske rezistencije čiji su simptomi slabost, umor, debljanje, a krajnja posljedica šećerna bolest.

Rezistencija na insulin je stanje smanjene osjetljivosti ciljnih tkiva na normalne koncentracije insulina u cirkulaciji.
Ovo stanje vodi povećanoj proizvodnji glukoze (šećera) u jetri, jer tkiva manje uzimaju glukoze preko insulina pa je jetra opterećena više.

Insulinska rezistencija se javlja najčešće kod gojaznosti, a faktor rizika je i fizička neaktivnost.

Povećana gojaznost doprinosi rezistenciji na insulin.
U stanju gojaznosti se na mnogo načina smanjuje mogućnost insulina da smanji nivo šećera u krvi, a sa druge strane, mozak i druge ćelije u tijelu ne dobijaju dovoljnu količinu šećera i daju signale da je potrebno unijeti novu količinu.

Postoje tri osnovna principa liječenja:
– Prvi od njih je razmjerno smanjenje unosa ugljikohidrata kroz prehranu te izbjegavanje rafiniranih ugljikohidrata.
– Drugi osnovni princip liječenja jest fizička aktivnost u bilo kojem obliku i prema afinitetu, optimalno da je svakodnevna barem pola sata.
– Treći pristup liječenju uključuje primjenu lijekova.

Šećer kao jedan od uzroka poremećaja funkcionisanja mozga?

Novo otkriće vezano za šećer će po ko zna koji put razočarati ljubitelje slatkiša, jer nakon svih potvrđenih negativnih uticaja na poticanje niza bolesti i toga što je osnovni razlog pretilosti ljudi širom svijeta, sada je jasno da šećer negativno utiče i na funkcionisanje mozga.

Naime, zaključeno je da se konzumiranje hrane zasićene šećerom može dovesti u vezu sa poremećajima funkcionisanja mozga, uključujući i slabljenje memorije i kognitivnih aktivnosti.

U ovom slučaju, fruktoza je bila sporni elemenat, budući da su naučnici otkrili da ne stimuliše hormone kao inzulin, koji su važni za osjećaj sitosti.

Istovremeno, odlika šećera da izaziva ovisnost, a istraživanje provedeno na Univerzitetu u Južnoj Kaliforniji u kom su ispitanici dobrovoljno odustajali od novčane nagrade koja im je trebala biti poslana na adresu, u zamjenu da im se odmah servira ukusna hrana, pokazalo je ozbiljnost problema.

“Šlag na tortu”: Šećer budi ćelije karcinoma

Nakon svih toliko negativnih naučnih zaključaka vezanih za uticaj šećera na ljudski organizam, devetogodišnje opsežno istraživanje otkrilo je još jedan katastrofalni efekat, te kao da nikada nije dosta produžilo crnu listu i razloge zbog čega bi svako ko želi dobro sebi i drugima trebao smanjiti konzumiranje ove namirnice.

Naime, istraživački projekat koji je tokom proteklih devet godina provođen u Belgiji, okončan je uspješno, te je objasnio takozvani Warburgov učinak, fenomen sposobnosti ćelija karcinoma da veoma brzo razgrađuju šećere i tako omogućavaju brzi razvoj ove zloćudne bolesti.

“Naše istraživanje je otkrilo kako hiperaktivno konzumiranje šećera u kancerogenim ćelijama dovodi do začaranog kruga kontinuirane stimulacije razvoja i rasta raka. Stoga, objašnjava povezanost između snage Warburgovog učinka i agresivnosti tumora“, istakao je profesor Johan Thevelein.

Ovo značajno naučno istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Communications, sa podvučenom tezom da se radi o ključnom istraživanju karcinoma jer pored pomaganja njegovom razvoju, šećer djeluje i tako što “budi” njegove ćelije. Sve to, razlog je za širenje svijesti o zdravoj ishrani, ali će i znatno pomoći prilikom kreiranja plana ishrane oboljelim osobama koje se pokušavaju izliječiti.

(body.ba)

Šećer i nije tako sladak: Negativno utiče na mozak

Novo otkriće vezano za šećer će po ko zna koji put razočarati ljubitelje slatkiša, jer nakon svih potvrđenih negativnih uticaja na poticanje niza bolesti i toga što je osnovni razlog pretilosti ljudi širom svijeta, sada je jasno da šećer negativno utiče i na funkcionisanje mozga.

Naime, zaključeno je da se konzumiranje hrane zasićene šećerom može dovesti u vezu sa poremećajima funkcionisanja mozga, uključujući i slabljenje memorije i kognitivnih aktivnosti.

U ovom slučaju, fruktoza je bila sporni elemenat, budući da su naučnici otkrili da ne stimuliše hormone kao inzulin, koji su važni za osjećaj sitosti.

Istovremeno, odlika šećera da izaziva ovisnost, a istraživanje provedeno na Univerzitetu u Južnoj Kaliforniji u kom su ispitanici dobrovoljno odustajali od novčane nagrade koja im je trebala biti poslana na adresu, u zamjenu da im se odmah servira ukusna hrana, pokazalo je ozbiljnost problema.

Namirnice koje sadrže iznenađujuće mnogo šećera

Neugodno iznenađenima bi se mogli osjećati svi oni koji se pokušavaju hraniti zdravo i koji pokušavaju svoje tijelo dovesti u što je moguće bolju formu, nakon što shvate koliko velike količine šećera se nalaze u nekim od “provjereno kvalitetnih” namirnica.

Jogurt

Iako jogurt zahvaljujući svojim probiotičkim sredstvima važi za jako zdravu namirnicu, rijetki shvataju da kao mliječni proizvod sasvim normalno sadrži 5 do 10 grama šećera u svom sastavu. Kako bi se još više popravio okus, proizvođači često dodaju još šećera pa sve to na kraju dovede do činjenice da jogurt nerijetko u 100 grama sadrži od 15 do ogromnih 30 grama šećera.

Sosovi

Sosovi ili umaci, kao dodaci slanoj hrani, iznenađujuće su ozbiljni neprijatelji dobroj formi i to sve zbog prosječne 2 kašike šećera sadržane u 100 grama umaka. Šećer pruža mogućnost otvaranja raznovrsnijeg osjećaja za okus, pa zbog toga ne treba čuditi što kečap i velika većina drugih umaka u sastavu ima 15-ak grama problematične supstance.

Sušeno voće

Dok ga većina ljudi smatra savršeno zdravim namirnicama, nutricionisti i sportisti dobro znaju da ti ukusni i zdravi mali obroci i nisu toliko zdravi koliko se misli i dobri za tjelesnu formu. Naime, većini sušenog voća se dodaje šećer kako bi postalo još ukusnije, a čak i da sušenje prođe bez tog koraka, činjenica da voda isparava, obim se smanjuje, a šećer i dalje ostaje, dovoljno govori o koncentraciji šećera u sušenom voću.

Voćni sokovi

U ponudi niza gaziranih pića i voćnih sokova, ova druga grupa se sama nameće kao daleko zdraviji izbor, pa oni zdravstveno osvješteniji uvijek biraju baš te napitke smatrajući da su jako blizu izvornom voću. Nažalost, istina je dosta drugačija, jer “prirodni” sokovi su u stvari mješavine pravog soka, vode, hemijskih dodataka i ogromnih količina šećera. Dok gazirana pića imaju oko 40 grama šećera u sastavu, energetska i do 60, voda je uvijek ona čista varijanta s kojom organizam najbolje funkcioniše, a koja nema nikakvih loših efekata. Zbog svega toga, to jedinstveno prirodno piće nikada nijedno drugo neće moći zamijeniti i prestići u kvaliteti. (body.ba)

Koliko šećera je organizmu zaista potrebno?

Tvrdnje stručnjaka da je šećer najrasprostranjenija i samim tim i najsmrtonosnija droga, statistički gledano zaista imaju čvrsto uporište jer broj oboljelih od dijabetesa, ali i stalna tendencija povećanja broja pretilih u svijetu, doslovno i ukazuju na to da se radi o krajnje ozbiljnom problemu koji se previše olako shvata.

Šećer, ili tačnije rafinirani šećer ili saharoza, rasprostranjena je namirnica koja nosi praktično prazne kalorije bez hranjive vrijednosti. Istovremeno, šećerima nazivamo i složene, one koji potiču iz voća, povrća i cijelih sjemenki, a koji su obogaćeni vlaknima, i koji generalno predstavljaju korisne i hranjive namirnice.

Unosom šećera u organizam, u krvi se povećava nivo glukoze, što dovodi do lučenja inzulina, a previsok nivo inzulina u krvi dovodi do poremećaja apetita utičući na hormon lepin, te prvenstveno do formiranja masnih naslaga u tijelu.

U situacijama kada je potreban brz izvor energije, tada upravo složeni šećeri voća važe za najbolji izbor, jer pored prostih šećera, oni sadrže i druge hranjive materije koje zajedno povraćaju snagu organizmu.

Kada se odluče za pametniji način ishrane i eliminisanje prostih šećera sa jelovnika, velika većina ljudi pada u istu zamku, misleći da se rafinirani šećeri nalaze samo u slatkišima. Prava istina je to da se nalaze i u slatkišima, ali i u pecivima, i u mliječnim, pa čak i mesnim proizvodima, tako da prema procjeni čak 74 posto ukupne prerađene hrane sadrži proste šećere. (body.ba)