Osteoartritis (OA) je kronična upalna degenerativna bolest zglobova koja se obično pojavljuje nakon 45. godine života. S obzirom na to da se radni i životni vijek stanovništva kontinuirano produljuje, osobito u zapadnim razvijenim zemljama, proporcionalno s fenomenom starenja populacije, nažalost, raste i broj oboljelih od te bolesti.
Kako se procjenjuje da će do 2030. osteoartritis postati vodeći uzrok invaliditeta u općoj populaciji, struka sve češće podsjeća na važnost uvođenja odgovarajuće terapije i kontrole progresije bolesti. Iako je prevencija najbolji način borbe, o prevenciji osteoartritisa teško je govoriti jer su čimbenici rizika brojni i raznoliki – od genetske predispozicije, preko dobi i spola pa sve do životnog stila i tjelesne težine. Usto, nastanku pogoduju preopterećenje zglobova, ozljede hrskavice, meniskusa i ligamenata te prijelomi kostiju.
Degenerativna i progresivna bolest
Osteoartritis je kronična degenerativna i progresivna bolest zglobova koja zahvaća hrskavicu i područje kosti ispod hrskavice. Čak 80 posto osoba starijih od 50 godina može imati simptome osteoartritisa koji im uvelike narušava kvalitetu života, ali i produktivnost, a dugoročno može dovesti i do određenog stupnja onesposobljenosti. Bolest najčešće zahvaća male zglobove šaka, a zatim i velike zglobove kukova i koljena. Problemi vezani uz osteoartritis jedan su od najčešćih razloga posjeta liječniku obiteljske medicine, kao i upućivanja pacijenata na specijalistički pregled kod fizijatara, reumatologa ili ortopeda.
Vodeći simptomi
Vodeći simptom osteoartritisa je bol u jednom ili više zglobova. Bol je različite jačine, ovisno o fazi bolesti, mirovanju ili opterećenju, a uz nju se ponekad mogu pojaviti oteklina i ograničeno crvenilo. U tom slučaju govorimo o proliferativnoj fazi koja može trajati i po nekoliko dana, nakon čega se otok i crvenilo povuku, no bol i dalje ostaje. Bolesnici se mogu žaliti i na smanjenu pokretljivost, a u težim slučajevima, osobito kada su zahvaćeni kuk i/ili koljeno, otežano ustajanje, sjedanje i hod po stubama. Pacijenti se žale i na nespretnost u šakama i ispadanje predmeta iz ruku. Nakon postavljanja sumnje, najvažniji koraci u dijagnostici su klinički pregled i radiološka obrada.
Mogućnosti liječenja
Temelj liječenja OA je kombinacija lijekova i nefarmakoloških mjera. Nefarmakološke mjere su, primjerice, redukcija tjelesne težine, prilagođena tjelesna aktivnost koja pomaže održavanju mišićnog tonusa, primjena rehabilitacijskih pomagala za rasterećenje oštećenog zgloba (štap ili štaka).
Nadalje, važno mjesto pripada radnoj terapiji, primjeni pasivnih fizikalno-terapijskih postupaka, koji u prvom redu imaju simptomatski učinak, te aktivan pristup, tj. medicinska gimnastika individualno prilagođena s obzirom na dob bolesnika, eventualne druge dijagnoze i slično. Ipak, uz nefarmakološki pristup, okosnicu liječenja čini primjena lijekova zbog njihova bržeg djelovanja u smislu smanjenja boli i zakočenosti.
Moždani udar označava naglo nastali neurološki poremećaj uzrokovan poremećajem moždane cirkulacije zbog čega dolazi do nedovoljne opskrbe određenih dijelova mozga kisikom i hranjivim tvarima. Nedostatak kisika i hranjivih tvari uzrokuje oštećenje i odumiranje živčanih stanica u dijelovima mozga što ima za posljedicu oštećenje onih funkcija kojima ti dijelovi mozga upravljaju. Danas moždani udar predstavlja globalnu epidemiju koja ugrožava živote, zdravlje i kvalitetu života.
Moždani udar može se dogoditi bilo kome, bilo kad, bilo gdje. Svaka četvrta odrasla osoba doživjeti će moždani udar, te je on vodeći uzrok smrti i dizabiliteta diljem svijeta. Međutim, gotovo svi moždani udari mogu se spriječiti mjerama prevencije.
Moždani udar u brojkama
– Moždani udar ne bira ni vrijeme ni mjesto, ali ni žrtvu. Vodeći je uzročnik dizabiliteta u svijetu, dok je kao uzrok smrti zauzeo visoko drugo mjesto.
– Prema procjenama, moždani udar doživi 14.5 milijuna ljudi godišnje, a 5.5 milijuna ljudi umre od njegovih posljedica.
– Na svijetu je čak 80 milijuna ljudi koji su preživjeli moždani udar.
Posljedice moždanog udara
Osobe koje su doživjele i preživjele moždani udar često trpe različite posljedice udara. One mogu biti kratkoročne i/ili dugoročne, što ovisi o tome koji dio mozga je oštećen te koliko brzo se uspjelo reagirati. Promptnije reagiranje na simptome moždanog udara spašava živote i poboljšava mogućnost oporavka.
Posljedice moždanog udara su brojne, a one često uključuju neki oblik tjelesnog invaliditeta, teškoće u komuniciranju, osjećanju i razmišljanju s tjelesne i kognitivne strane, ali i gubitak posla, prihoda i socijalnih kontakata sa socijalne strane.
Prevencija moždanog udara
Kao što je već naglašeno, gotovo svi moždani udari mogu biti prevenirani (i do 90%). Prvi korak u prevenciji jest identificirati i razumjeti vlastite rizične čimbenike. 10 je ključnih rizičnih, odnosno zaštitnih faktora:
– Hipertenzija (visoki krvni pritisak)– pregled umanjuje rizik – Fizička aktivnost – Samo pridržavanjem preporuka o minimalnoj količini tjelesne aktivnosti (30 minuta umjerene aktivnosti 5 puta sedmično) možemo reducirati vlastiti rizik za 25%. – Prehrana – smanjenjem unosa soli, šećera i masti te povećanjem unosa povrća i voća utječemo na važne faktore poput održavanja „primjerene“ tjelesne težine, krvnog pritiska i holesterola – Tjelesna težina – prekomjerna tjelesna težina uzrok je svakog petog moždanog udara. Osobe s prekomjernom tjelesnom težinom imaju 22% viši rizik od moždanog udara dok je kod pretilih osoba taj rizik viši za čak 64%! – Fibrilacija atrija – nepravilni, uglavnom prebrzi otkucaji srca veliki su rizik za moždani udar, naravno ako se ne liječe. Ljudi s fibrilacijom atrija imaju pet puta veći rizik od moždanog udara u usporedbi s općom populacijom – Pušenje – Prestanak pušenja smanjiti će vaš rizik od moždanog udara. Kako biste povećali svoje šanse za uspješan prestanak, korisno je potražiti i pomoć stručne osobe. – Alkohol – smanjenje unosa alkohola na dvije jedinice dnevno za muškarce i jednu jedinicu za žene, smanjiti će i vaš rizik od moždanog udara. – Holesterol – više od četvrtine slučajeva moždanog udara povezani su s visokom razinom „lošeg“ (LDL) kolesterola. U prehrani birajte nezasićene i nehidrogenizirane masnoće umjesto zasićenih masnoća. Razinu kolesterola možemo kontrolirati prehranom i životnim stilom, ali i propisanom terapijom. – Diijabetes – svaka peta osoba koja doživi moždani udar je dijabetičar. Osim toga, dijabetičari imaju fatalnije posljedice moždanog udara u usporedbi s općom populacijom. Smanjenje rizika od dijabetesa te kontrola istoga smanjit će i vaš rizik od moždanog udara. – Depresija i stres – mentalno zdravlje također je povezano s rizikom od moždanog udara. Čaj 1 od 6 moždanih udara je povezano s mentalnim zdravljem. Depresija i stres povećavaju rizik od manjih moždanih udara, posebno kod starije populacije.
Navedeni čimbenici rizika vrijede i za ostale kronične nezarazne bolesti, poput raka, dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti. Stoga je izrazito važno poduzimati strukturirane i pravovremene preventivne aktivnosti.
Ovo pitanje nije novo i oko njega se i dalje vode debate jer na njega nije lako odgovoriti. Baš kao i odrasli, svako dijete je individua za sebe i razlikuje se u stupnju razvoja. Ipak, oko jedne stvari ćemo se svi složiti: bilo kakva fizička aktivnost je za svu djecu puno bolji izbor od mobitela, igrica i maratonskog gledanja televizije. Mnoga djeca se u ranoj dobi od pet ili šest godina već natječu u raznim sportovima. Razlike su itekako vidljive ako uspoređujemo djecu u Americi s djecom u europskim zemljama koja itekako napreduju s prosječno provedenim satima na treninzima.
Odaberite ono što je djetetu najzabavnije, a ne vama!
Izuzetno je važno djecu usmjeravati na sport i natjecanje, ali ne na način da se naglašava samo natjecanje i pobjeda, nego općenito sudjelovanje. Isto tako, potrebno je pronaći aktivnost koja zanima dijete, a ne ono što će roditelj forsirati i nametati kao svoju želju. Dok su gimnastika i nogomet već općenito prihvaćene fizičke aktivnosti za djecu, i dalje se lome oko pitanja smiju li djeca vježbati sa slobodnim utezima i od koje dobi. Vjerojatno ste puno puta čuli mit kako prije dvanaeste godine djeca ne smiju vježbati s utezima. No, ova tvrdnja nema uporište u provjerenim činjenicama. Osim što će vježbanje sa slobodnim utezima djeci omogućiti mišićni razvoj, pojačati gustoću kostiju te sniziti holesterol, također će pomoći djeci koja se zbog viška kilograma bore s ostvarivanjem uspjeha u kojekakvim timskim sportovima.
Djeca smiju vježbati s utezima, ali uz profesionalni nadzor
Općenito gledajući, djeca su spremna vježbati s utezima u dobi u kojoj su spremni sudjelovati u grupnim sportovima. To znači da u trenutku kada dijete može shvatiti važnost praćenja uputa, razumjeti formu i držati se uputa kako bi se osigurala sigurnost i izbjegle ozljede (važnost zagrijavanja i istezanja), dijete je spremno za takav oblik fizičke aktivnosti. To je uglavnom oko sedme godine života jer do tada im nisu do kraja razvijene sposobnosti ravnoteže. Kod djece je važno fokusirati se na broj ponavljanja. Ako dijete ne može napraviti osam ponavljanja s određenom težinom, tada su mu utezi preteški. Onog trenutka kada može napraviti petnaest ponavljanja, možete podići težinu za 10%.
Vježbanje s utezima djeci prije puberteta neće uzrokovati rast mišića jer još nema hormona koji utječu na to, no dobit će jako dobru podlogu za pubertet. Najvažniji je dobar i profesionalan nadzor odrasle osobe ili trenera. Istraživanja su pokazala da su u tom slučaju ozljede prilikom vježbanja s utezima rjeđe od ozljeda prilikom bavljenja grupnim sportovima.
Razvijajte kod djece ljubav prema sportu i fizičkoj aktivnosti
Na kraju je bitno zaključiti da se, baš kao i odrasli, ni djeca ne trebaju bojati slobodnih utega. Samo je bitno osigurati sigurno okruženje, dobar nadzor te u konačnici, ljubav djeteta prema sportu, a ta ljubav se razvija od malih nogu. Baš kao što dijete od roditelja pokupi sve navike poput preferencije ili odbijanja određene hrane („Fuj, neću jesti špinat jer ga ni tata ne jede!“), isto tako će te male spužvice pokupiti i sve naše dobre navike.
Bavite sa sa svojom djecom, provodite vrijeme s njima, budite im prijatelj i dobar primjer. Sami smo odgovorni za te minijaturne verzije nas samih i dajmo sve od sebe da odrastu u zdrave i dobre ljude.
Ponekad imate nagle napade slabosti, drhtavice, osjećaja gladi? Smetnje se pogoršavaju nakon obroka? Imate osjećaj da se debljate a ne jedete previše? U ogledalu vidite sebe u obliku ‘’jabuke’’ sa nadutom stomačnom regijom?
Možda imate inzulinsku rezistenciju? Mrzak i često neprepoznat neprijatelj našeg zdravlja koji se može godinama lukavo skrivati pod maskama umora, pospanosti, bezvoljnosti a u konačnici vas dovesti do Tip 2 dijabetesa.
Inzulin potiče sve tjelesne stanice da apsorbiraju šećer i iskoriste ga za energiju, a o tome ovise funkcije svih organa i tkiva. Osim toga, pomaže i u reguliranju nivoa šećera u krvi. Kada se ta prirodna funkcija naruši dolazi do inzulinske rezistencije čiji su simptomi slabost, umor, debljanje, a krajnja posljedica šećerna bolest.
Rezistencija na insulin je stanje smanjene osjetljivosti ciljnih tkiva na normalne koncentracije insulina u cirkulaciji.
Ovo stanje vodi povećanoj proizvodnji glukoze (šećera) u jetri, jer tkiva manje uzimaju glukoze preko insulina pa je jetra opterećena više.
Insulinska rezistencija se javlja najčešće kod gojaznosti, a faktor rizika je i fizička neaktivnost.
Povećana gojaznost doprinosi rezistenciji na insulin.
U stanju gojaznosti se na mnogo načina smanjuje mogućnost insulina da smanji nivo šećera u krvi, a sa druge strane, mozak i druge ćelije u tijelu ne dobijaju dovoljnu količinu šećera i daju signale da je potrebno unijeti novu količinu.
Postoje tri osnovna principa liječenja:
– Prvi od njih je razmjerno smanjenje unosa ugljikohidrata kroz prehranu te izbjegavanje rafiniranih ugljikohidrata.
– Drugi osnovni princip liječenja jest fizička aktivnost u bilo kojem obliku i prema afinitetu, optimalno da je svakodnevna barem pola sata.
– Treći pristup liječenju uključuje primjenu lijekova.
Sve što putem hrane unosimo u organizam, gradi nas i mijenja, a o tome što smo unijeli ovisi naša snaga, naše zdravlje i naš život
Hippocratus
Rečenica koja puno govori i koja bi nam trebala biti misao vodilja kada govorimo ili razmišljamo kako se pravilno hraniti.
Grčki filozof i liječnik Hipokrat zaslužan je za širenje ideje o upotrebi zdravih namirnica, umjesto lijekova. O tome govori njegova poznata izreka: „Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana”. Iz brojnih Hipokratovih djela doznajemo kako su i brojni drugi filozofi i liječnici tog doba prepoznali utjecaj hrane na ljudsko tijelo kao Galen, Paracelsus i drugi.
Naši preci pronalazili su i sakupljali hranu u prirodi kako bi preživjeli i tako su stekli stanovite prehrambene navike. Medicinska i nutricionistička znanost u suradnji, sve više otkrivaju veliki uticaj pravilnog načina života i prehrane na cjelokupno zdravlje stanovništva. Primjenjivanjem savjeta koji to opisuju u životu čovjeka, toliko se poboljšava njegovo zdravstveno stanje, da se ta otkrića nazivaju drugom medicinskom revolucijom. Zdrav način života i prehrane mogu učiniti preduvjete u suzbijanju danas smrtonosnih hroničnih degenerativnih bolesti.
Ova hrana osim što je najčešće pržena sadrži velike količine masnoća, ona nije raznolika već gotovo svaki dan ili ponekad u zamjenu za kakav sendvič obavi se ručak kao glavni obrok. Radi se u takvim poduzećima 8,10 ili više sati i ljudi obično nemaju dovoljno vremena za glavni obrok tokom dana.
Ovi mladi ljudi od kojih se na radnom mjestu puno očekuje moraju se dokazivati predanim radom, što manjim gubitkom vremena između ostalog i za obrok, a kada dođu kasno popodne ili navečer kući također jedu, ali obično ne kuhanu nego kakav hladni obrok, mesne suhomesnate nareske, sireve punomasne i tvrde i slično. Nakon toga su obično umorni odlaze vrlo brzo na spavanje, a na posao uglavnom odlaze automobilom, dakle nema pješačenja, hodanja jer to je “gubitak vremena”.
Vlasnici takvih privatnih poduzeća također se uglavnom loše hrane, ali ne zato što ne mogu priuštiti financijski kvalitetne obroke već zato što su obuzeti stanjem na tržištu, stalnom brigom hoće li imati posla ili neće, hoće li moći plaćati svoje zaposlenike i podmirivati sve svoje obaveze. Oni su vrlo često sami svoji neprijatelji ponekad i veći prema samima sebi nego prema svojim zaposlenicima.
Namirnice koje se koriste u prehrani ne trebaju biti skupe kako bi bile zdrave. Postoje skupe namirnice koje su i zdrave, ali nije nužno da namirnice budu skupe kako bismo zaključili kako se hranimo zdravo. Naprotiv važan je naš vlastiti odnos prema hrani, njezinoj energetskoj i vitaminskoj vrijednosti i neškodljivosti obzirom na način kako je proizvedena ili uzgojena.
Uz sve navedeno naravno važna je količina hrane koja se konzumira, raspored obroka kojih bi trebalo biti najmanje tri tokom dana i koji bi trebali biti svakodnevno u približno slično doba dana.
Trebate jesti što više namirnica koje su bogate vlaknima. Tu spadaju voće i povrće, mahunarke, cjelovite žitarice te sjemenke i orašasti plodovi.
Vlakna su izuzetno važan dio svakog zdravog jelovnika, jer imaju brojne pozitivne učinke na probavni sistem, reguliraju šećer u krvi. Savjetuje se da i cjelovite žitarice uvrstite u svakodnevni jelovnik. Namirnice kao što su ječam, proso, zob i heljda, imaju veoma povoljan učinak na zdravlje. Bogate su proteinima, zdravim mastima i vlaknima, ali i brojnim vitaminima i mineralima.
Također, ograničite unos visoko procesirane hrane, pogotovo one koja je prošla kroz brojne postupke obrade, kojima su u nju dodane velike količine šećera, soli i nezdravih masti. Tu se prvenstveno misli na gazirana pića, slatkiše i grickalice. Od masnoća ne trebate bježati, ali one moraju biti zdrave, većinom nezasićene masti. Nalaze se u orašastim plodovima, sjemenkama, ribi, avokadu i biljnim proizvodima.
Voda je životno važna tekućina. Treba je piti u dovoljnim količinama, dnevno 1,5 do 2 litre.
Ugljikohidrati bi trebali biti najzastupljeniji s 55-60% udjela u dnevnoj prehrani (cjelovite, integralne žitarice, riža i sl.) zatim bjelančevine i masti 15-20% udjela u dnevnoj prehrani. S tom svrhom nastale su i piramide zdrave prehrane! Simbol piramide se koristi da bi se objasnile mnoge stvari. Tako su i nutricionisti uzeli taj simbol, podijelili su piramidu na 6 djelova i kroz nju nam objašnjavaju neke zakonitosti unutar različitih načina prehrane.
U svakom slučaju, piramida zdrave prehrane nas uči kako je potrebno jesti raznoliku i raznovrsnu hranu, povećati unos integralnih žitarica (integralni kruh i tjestenina, integralna riža, žitarice, pahuljice i slično), voća, povrća i mahunarka (grah, grašak, leća, slanutak, bob, soja,…) u prehrani, smanjiti unos hrane životinjskog porijekla, smanjiti unos slobodnih masnoća i rafiniranog šećera i slatkiša, smanjiti upotrebu soli, odbaciti alkoholna pića, pojačati fizičku aktivnost, piti mnogo čiste vode.
Na kraju savjet svima koji čitaju ovaj članak, razmislite najprije kako se Vi hranite, kakve su vaše navike u prehrani, kretanju vježbanju, pušite li. Tek kada budete svjesni načina svoje prehrane i života, možete nešto početi mijenjati. Možda osjećate posljedice nepravilnog načina života. Ukoliko to osjećate, budi dosljedni i uporni, pokrenite se i promijenite ono što sami uvidite da nije dobro. Nakon što ste spoznali da griješite pronađite stručnu pomoć. Pomoć možete naći u obiteljskom doktoru, nutricionistu, koji Vam mogu pomoći da zajedno riješite svoj problem. Ne može doktor riješiti problem Vaše prekomjerne tjelesne težine, loših prehrambenih navika, loših životnih navike (nekretanje i pušenje) ukoliko se sami ne obratite za pomoć ili savjet ili ukoliko Vi to ne želite. Ne postoje čarobne tablete za mršavljenje ili brzopotezni način promjena prehrambenih navika, već postoji Vaša želja za promjenom uz stalni kontakt s doktorom koji Vam želi i može pomoći. Doktor koji želi pomoći svom pacijentu, koji ima dovoljno znanja i vremena pozabaviti se Vama i Vašim problemima, a koji je i dovoljno educiran u tom smislu, može u kontaktu s Vama, tehnikom savjetovanja, usmjeriti Vas na pravi put. A nakon toga rezultati će biti neizbježni.
Za više savjeta obratite nam se, vaš Body Control Fitness Centar!
Tuzla je u nedjelju 25.10.2020. bila domaćin 4. Tuzlanskog maratona za rekreativce.
Ovaj događaj, ili bolje rečeno druženje zaljubljenika u trčanje, podržalo je stotinjak trkača. Ova jedinstveni događaj podržao je Fakultet za Tjelesni Odgoji Sport te Body Control Fitness Centar na čelu prof.dr. Jasmina Zahirovića.
Važno je napomenuti da je Tuzlanski maraton za rekreativce utrka rekreativnog karaktera s ciljem da se promoviše trčanje kao zdrav način života, ali i dobra praksa da se podrže trkači koji ranije nisu istrčali polumaraton i maraton. Upravo ta pomoć drugih, iskusnijih trkača značajna je karakteristika ove trke koja polako prerasta u neizostavnu među rekreativcima.
Iza ove kompletne ideje i organizacije te ove pozitivne energije stoji Dr. Adem Balić.
Dr.Balić naš Ironman je jedan od najstarijih maratonaca koji je i ovaj put istrčao dionicu bez ikakvih problema.
U nastanku bolesti štitne žlijezde važan je faktor nasljedna komponenta, a stres u bilo kojem obliku često se navodi kao provocirajući faktor za nastanak bolesti.
Štitna žlijezda je smještena sa prednje strane vrata, prosječne težine oko 25 grama. Zbog svog položaja lako je dostupna pregledu. Leptirastog je oblika, sastoji se iz dva režnja koji su povezani istmičnim dijelom. Režnjevi su sastavljeni iz folikula obloženih kockastim epitelom unutar kojih se nalazi koloid s deponovanim hormonima.
Štitna žlijezda luči četiri hormona:
– tiroksin (T4)
– trijodtironin (T3)
– reverzni trijodtironin (rT3) koji imaju značajnu ulogu u energetskom metabolizmu i
– tireokalcitonin koga luče parafolikulske ćelije i koji učestvuje u homeostazi kalcijuma.
Štitna žlijezda funkcioniše u jednom složenom sistemu povezanosti s višim centrima, korom mozga, hipotalamusom i hipofizom, kao i perifernim tkivima.
Bolesti štitne žlijezde se prema funkcionalnom stanju mogu podijeliti na
– hipertireoidne (pojačana funkcija)
– hipotireoidne (smanjena funkcija).
Prema morfološkom kriteriju bolesti štitne žlijezde se mogu podijeliti na tumorske i netumorske.
Poremećaji štitnjače postaju sve češća pojava današnjice. Žene obolijevaju 5 puta češće nego muškarci. Prema posljednjim podacima svaka 20 osoba ima neki od oblika poremećaja štitne žlijezde. Razlog takvoj učestalosti je stresan način života, uneravnotežena prehrana, hormonalne promjene u trudnoći i menopauzi te genetska predispozicija. Bolesti štitnjače se manifestiraju kao poremećaj u proizvodnji i izlučivanju hormona štitnjače.
Štitna žlijezda je odgovorna za produkciju hormona za reguliranje metabolizma, bilo da se radi o pretjeranom ili nedostatnom izlučivanju hormona ono utječe na fizičku aktivnost.
Hipertireoza
Kod pretjeranog izlučivanja hormona štitnjače javljaju se neželjene posljedice kao;
– Pojačano gubljenje na težini
– Insomnija (nesanica)
– Osteoporoza
– Pojačano znojenje i netolerancija na toplinu
– Anksioznost
Koji oblici vježbanja su inicirani kod hipertireoze
Trening snage je mnogo važniji od aerobnog treninga, jer trening snage ima bolji učinak na kosti i izgradnju mišića. Takav način vježbanja će prevenirati osteoporozu i gubitak mišićne mase koja se zbog prebrzog metabolizma brže gubi. To ne isključuje kardio vježbe, one mogu biti sastavni do svakog treninga ali u postotku od 20 %.
Jako je važno da između treninga prođe 48 sati da bi se organizam mogao oporaviti. Što bi značilo da su 3- 4 treninga tjedno optimalna za osobe koje imaju pojačanu funkciju štitnjače.
Hipotireoza
Smanjeno lučenje hormona štitnjače će uzrokovati:
– Dobivanje na težini bez dodatnog unosa hrane
– Pretjeran umor
– Depresivna stanja
– Pretjerani osjećaj hladnoće
Ne postoji sumnja da je vježbanje važan dio terapije za normalno funkcioniranje s nekim od oblika hipotireoze. Svejedno svaka vježba nije primjerena i potrebno je znati neke činjenice da bi imali maksimalan benefit od fizičke aktivnosti.
Koristi od fizičke aktivnosti u slučaju da imate neki oblik hipotireoze su sljedeći;
– Otpuštanje hormona rasta
– Pojačano izlučivanje tzv. hormona sreće
– Pojačana sinteza dušikovog oksida
– Poboljšanje osjetljivosti receptora na inzulin
– Podizanje imuniteta
Posljedica hipotireoze može biti i dijabetes tipa 2. Inzulin pomaže glukozi da uđe u stanice, a kada osoba postane rezistentna na inzulin šećer se gomila u krvi i javlja se dijabetes. Aerobni trening poboljšava osjetljivost na inzulin i povećava broj proteinskih molekula (transporteri glukoze).
Kod oslabljenog imuniteta sve posljedice hipotireoze se pogoršavaju. Najprirodniji način održavanja imuniteta je fizička aktivnost.
Aerobni način vježbanja je odličan izbor za pacijente s hipotireozom, jer preveniraju bolesti srca i krvnih žila i mnoga depresivna stanja koja se mogu javiti.
Jedini oprez pri fizičkoj aktivnosti je taj da ne smijete pretjerati. Tanka je linija između fizičke aktivnosti koja će biti korisna ili štetna kod ovog stanja.
Pretreniranost djeluje štetno na štitnjaču jer predstavlja određen stres za organizam, povećava upalu, slabi imunitet i troši nutritivne vrijednosti neophodne za normalan rad štitnjače. Da bi bili sigurni da radite dobro za svoje tijelo vaš puls ne smije prelaziti 70 % od maksimalnog pulsa.
Bolesti štitnjače nisu nimalo jednostavna stanja jer imaju utjecaj na velike sisteme u tijelu. Ako želite osigurati kvalitetan život morate svoj način života prilagoditi nastalom stanju. Da bi se osjećali dobro i usporili ili stopirali negativne posljedice oboljenja štitnjače morate prilagoditi prehranu i uklopiti u svoj svakodnevni život neki od oblika fizičke aktivnosti.
Trka se organizuje po svim pravilima održavanja maratonskih utrka (tačna dužina staze, startni brojevi sa čipovima za elektronsko mjerenje vremena, sudije, okrepe, finišerske medalje, diplome, medalje za tri najbrže trkačice i trkača).
Trči se u jednom pravcu u oba smjera, s tim da je drugi dio staze sa blagim padom što rekreativcima i onima koji trče prvi put maraton ili polumaraton značajno utiče na lakši prelazak “maratonskog zida” koji se nalazi baš na tom dijelu staze.
Saobraćaj je za vrijeme trke obustavljen i pod kontrolom policije.
Onima koji trče prvi put nudimo podršku i pomoć sa našim iskusnijim trkačima i biciklistima.
Trči se na kraju sezone kada je pravo vrijeme da se napravi dobar rezultat a u idealnim vremenskim uslovima za trčanje u pogledu temperature, vlažnosti i zagađenosti vazduha.
S obzirom da se radi o trci za rekreativce, te u okruženju trkača sličnih vama, kojima to nije posao nego zabava, biće odlična rekreacija i druženje.
Obezbijeđena hitna medicinska pomoć.
Limit: maraton-6:00h; polumaraton-3:00h
Epidemiološke mjere
Obzirom na zaštitu od širenja Korona virusa broj trkača je ograničen na 100 a start će biti sa maskama i sa distancom između trkača 1-1,5m, bez okupljanja na startu i cilju. Svi volonteri, redari, sudije i ostala službena lica će nositi maske tokom cijelog takmičenja.
TUZLA, 25.10.2020.GOD. U 9:00h START I CILJ: CENTRALNI KRUŽNI TOK U TUZLI
Uočiti znakove koji upućuju na hormonski disbalans je ključ održavanja zdravog životnog stila, jer hormoni igraju veoma značajnu ulogu u svakom aspektu ljudskog zdravlja
Hormoni su mali nosioci hemijske informacije koji putuju vašim krvnim tokom prenoseći naredbe organima i tkivima o njihovim dužnostima. Oni utiču na vaše ukupno stanje na razne načine, a to uključuje: razvitak i rast, metabolizam, odnose, rezoniranje i raspoloženje, tjelesnu temperaturu.
Kao što vidite, hormoni mogu uticati na svaki aspekt zdravlja, i fizičkog i psihičkog, stoga je veoma bitno održati njihov balans. Nažalost, sasvim malo je dovoljno da dođe do disbalansa.
Pogledajte nekoliko znakova koji ukazuju na hormonalni disbalans:
Neprestano debljanje
Ako imate određene probleme sa težinom, ne mora odmah značiti da je vaša ishrana pogrešna – ovo može biti i pokazatelj hormonskog disbalansa. Takozvani „hormon stresa“, kortizol, luče nadbubrežne žlijezde. Kada je poremećena proizvodnja kortizola (da li zbog stresa ili nečeg drugog), ne samo da može rezultirati povećanjem tjelesne težine, nego i da se salo konstantno gomila i nakuplja. Povećani nivo kortizola može dovesti do nakupljanja tzv. „toksične masnoće“ u abdominalnom području, što može znatno povećati rizik od kardiovaskularnih oboljenja. Više kortizola uvjetuje veće količine inzulina u krvotoku, što utječe na nivo šećera u krvi, te pojačan apetit.
Umor
Umor je još jedan znak hormonskog disbalansa, posebno ako dovoljno spavate, a i dalje osjećate pospanost i umor. U slučaju hroničnog stresa, ljudi često iskuse nešto što se naziva adrenalinski umor, uzrokovan visokim nivoom kortizola. Kortizol ustvari kontrolira cirkadijalni ritam, koji se poremeti, te dovodi do velikih skokova kortizola u toku dana. To će vas dovesti do osjećaja iscrpljenosti i praznine. Drugi hormonski problem koji može uzrokovati osjećaj iscrpljenosti dolazi kod prisustva visokog nivoa hormona koji stimuliraju tiroidnu žlijezdu.
Loše raspoloženje
Štitnjača može biti krivac i kod iritiranosti, anksioznosti i depresije, što je uzrokovano pretjeranim lučenjem hormona TSH kroz hipotireozu.
Insomnia i poremećaj sna
Insomnia i poremećaj sna su stanja sa kojima se često suočavaju žene u menopauzi. Ovo je rezultat velike promjene u balansu hormona. Nažalost, dugotrajni poremećaji sna uzrokuju samo pogoršanje stanja, što dovodi do začaranog kruga. Problem je u tome da se količina hormona i njihov balans uspostavljaju tokom sna, pa će nedostatak sna utjecati na 10 različitih hormona, uzrokujući probleme s apetitom, zdravljem srca, plodnošću, ali i psihičkim zdravljem. Estrogen je hormon koji pomaže reguliranju sna. Manjak estrogena, što je jedan od simptoma menopauze, je glavni uzročnik insomnije. Manjak testosterona također može biti problem ženama. Kod muškaraca ovaj problem uzrokuje apneju u spavanju (pauza u disanju koja traje duže od 3, a kraće od 10 sekundi).
Pojačano znojenje
Pojačano znojenje je često posljedica neuravnoteženog lučenja hormona. Žene u menopauzi će znati o čemu je riječ. Noćno znojenje je često, te se smatra i izvjesnim prethodnikom menopauze. I kod muškaraca i kod žena pretjerano znojenje može biti uzrokovano problemima u endokrinom sistemu, pretjeranim ili nedovoljnim lučenjem hormona kao što je serotonin.
Problemi s probavom
Ovaj problem može biti uzrokovan disbalansom tri hormona u gastrointestinalnom sistemu – gastrina, sekretina i kolecistokinina. Oni pomažu pri reguliranju digestivnog procesa pri kojem se hrana razlaže na jednostavne molekule kako bi se lakše apsorbirala u krvotok.
Povećana želja za slatkim
Povećanu želju za slatkim mogu uzrokovati problemi sa nadbubrežnom žlijezdom. Bilo šta slatko je nažalost lahko dostupan izvor energije (ali vrlo brzo prestaje da djeluje), što opet dovodi do začaranog kruga.
Opadanje kose
Hormonski disbalans je jedan od glavnih uzročnika gubitka kose, i kod žena i kod muškaraca.
Kako se izboriti sa poremećenom ravnotežom hormona? Odgovor je jednostavan – ishrana! Npr. konzumiranje kurkume može pomoći u ovom slučaju. Održavanje nivoa hormona uključuje i izbjegavanje stresa, kao i prirodnu i zdravu hranu. Evo još jednog razloga da kupujemo domaće i provjereno voće i povrće!
Hrana za balansiranje hormona:
Povrće (brokule, karfiol, kelj, kupus, blitva, špinat, rukola)
Citrusno voće (limun, limeta, grejpfrut i narandža)
Izvori omega-3 masne kiseline (riba, sjemenke lana, sjemenke konoplje…)
Orašasto voće (bademi, orasi…)
Avokado, sjemenke bundeve, maslinovo ulje, kokosovo ulje, organski puter (ne margarin!)
Mahunarke (boranija, leblebije, grah, crni grah, ali ne i soja i proizvodi od soje)
Začini (kurkuma, majčina dušica, ruzmarin, kadulja)
Svježe voće (zelene jabuke, kivi, citrusi, bobičasto voće)
Crveni i bijeli luk.
Pravilna prehrana i redovita tjelesna aktivnost čine okosnicu onoga što nazivamo zdravim navikama, odnosno zdravim načinom života. Ipak, s oboje često znamo pretjerati i pritom prijeći određenu granicu tolerancije tijela te inače zdrave navike pretvoriti u rizične faktore za poremećaj na razini spolnih hormona što kod žena može dovesti do funkcionalne hipotalamičke amenoreje karakterizirane gubitkom menstruacije.
Iako su jajnici zdravi i u stvarnosti bi mogli lijepo i pravilno raditi, oni spavaju ‘zimski san’. Jajnici čekaju stimulaciju, ali hipotalamus, koji je dio emocionalnog mozga, stoji, jer se osjeća povrijeđen i zakinut. U pozadini hipotalamičke amenoreje, kako se naziva taj relativno čest poremećaj, nalazi se neko nezadovoljstvo i želja da se to ispravi. Ogroman gubitak energije koji često ne prati pravilan unos nutrijenata, namjerno iscrpljivanje i testiranje ili kažnjavanje sebe – dovede do nestanka menstruacije.
“Mjesečno krvarenje pokazatelj je pravilnog rada ženskih hormona. Oni su zaduženi za našu snagu, energiju, pravilan rad mozga; oni nas brane od vanjskog svijeta, omogućavaju nam da prebrodimo hrpu prepreka u razdoblju kada smo mlade, kada rađamo djecu, gradimo karijeru, stvaramo dom…. Djevojke koje nemaju ženskih hormona, a prolaze kroz stresna razdoblja, ubrzano stare; a to je baš u suprotnosti s onim što bi htjele: biti zdrave i dobro izgledati”, kaže dr. Sanja Toljan i napominje kako, ako djevojka nema menstruaciju nekoliko mjeseci, a pri tome nije trudna, svakako treba napraviti ginekološki pregled i hormonsko testiranje.
Ako su jajnici zdravi, a razine svih hormona (FSH, LH, estradiol, progesteron) niske, radi se o hipotalamičkoj amenoreji.
“Ne postoji tableta za liječenje takvog izostanka menstruacije. Mnoge bolesti današnjice se ne mogu izliječiti farmaceutskim pripravcima jer je njihovo nastajanje vrlo kompleksno te snaga jedne male tabletice nije dovoljna da ispravi silu koja ruši neku funkciju u organizmu. Za početak, članovi obitelji moraju biti svjesni o čemu se radi i pružiti potporu. A nažalost, događa se upravo suprotno: roditelji ne mogu prihvatiti da je njihovo dotad ‘uzorno dijete postalo problem”, kaže dr. Toljan.
Kako je glavni poremećaj zapravo u mozgu koji pretjerano radi i napet je, tada je i glavna terapija usmjerena na opuštanje mozga. Pri tome ima jedan ‘ali’: ne možete natjerati osobu da se opusti. “Bilo bi jako zgodno nekome govoriti da se opusti, a da on to s lakoćom prihvati. Opuštanje se mora postići na drugi način. Treba pogoditi u srž problema i isključiti ‘programe’ koje mozak vrti. Hipotalamička amenoreja liječi se tako da mlada djevojka i njena obitelj potraže pomoć stručne osobe, najčešće psihoterapeuta koji će pomoći da se upravo uđe u srž i riješi problem koji ‘stresira’ cijeli mozak i cijelo tijelo. Ukratko, treba ponovno uspostaviti dobre uvjete u tijelu kako bi hormoni proradili”.
Ako potrošimo previše energije na aktivnost, a pritom ju zajedno sa hranjivim tvarima poput vitamina i minerala ne nadoknadimo u dovoljnoj mjeri za ostale spomenute kritične funkcije dolazi do raznih hormonalnih i ostalih tjelesnih poremećaja – između ostalog i izostanka ovulacije te posljedične sekundarne amenoreje.
