Kada se jedan sportista četiri godine priprema za nastup na Olimpijskim igrama, na kojima bi samo osvajanje medalje predstavljalo ulazak među legende tog sporta, najgora stvar koja se svakom od tih sportista može dogoditi je da tokom tako važnog nastupa dođe do problema sa grčenjem mišića.
Upravo to se svojevremeno dogodilo rekorderki u maratonskoj utrci Pauli Radcliffe, koja je na Olimpijadi 2004. godine u Atini morala odustati od utrke i tako dugo sanjanu medalju prepustiti drugima. To je samo jedan od primjera do čega mogu dovesti grčenja mišića, te je zajednički izazov za sve sportiste i njihove stručne timove od pamtivijeka, pitanje kako pripremiti organizam na najbolji način da se tako nešto ne bi dogodilo.
Mišljenje koje preovladava je da dovoljna hidratacija, sportski napici, trešnje i banane sprečavaju pojavu grčeva mišića. Ipak, čini se da je pravo rješenje tek sada pronađeno, a zaslužan za to je osvajač Nobelove nagrade Rod MacKinnon.
Ovaj priznati molekularni neurobiolog, specijalista biofizičar i strastveni kajakaš, skoro deceniju je proveo istražujući pojavu grčenja mišića, te pokušavao pronaći pravi tretman vršeći razne eksperimente gdje je sam sebi poslužio kao pokusni kunić.
“Primarni nastanak grčeva je u nervima, ne u mišićima“, bio je prvi i najvažniji zaključak MacKinnona, nakon čega je dublje prionuo raznim ispitivanjima.
Sa samom tom polaznom tačkom, MacKinnon je počeo probavati razna začinjena ljuta pića kako bi djelovao na regulisanje električnih impulsa. Nakon dugog niza godina, izašao je u javnost sa tvrdnjom da je ubijeđen da ljuta pića poput onih koje je on pravio sa različitim količinama đumbira i cimeta, zaista djeluju uspješno prevenirajući grčeve.
Baš za testove s ljutim pićima se odlučio zato što popularne metode kojih se drže sportisti zajedno daju neke rezultate, ali su svi stručnjaci jednoglasni da to nije zato što njihovi sastojci dolaze do mišića, već su druge, složenije stvari u pitanju. (body.ba)
